10. prosinca 2006.
Stendhalov sindrom

Od svih mogucih psihosomatskih sindroma, ovaj, koji je prvi iskusio i opisao Stendhal, mi se cinio najnelogicnijim. Kako, za ime svijeta, nekom moze biti slabo od prevelike ljepote? Sada znam kako i zasto moze ... bila sam u Firenzi.
Kada u tjedan dana posjete tom gradu zelis vidjeti sve, zaci u svaki kutak, uci u svaku crkvu, proci kroz svaki muzej, uhvatis se u jednom trenutku sa zeljom da odes sto prije, jer jednostavno ne mozes vise, nemas mjesta za svu tu umjetnost, skulpture, povijest... Tesko je izabrati ono sto me se najvise dojmilo, u svoj toj ljepoti ne mozes pronaci najljepse. Nisam niti povjesnicar umjetnosti niti likovni kriticar, moje znanje o umjetnosti je iskljucivo skolsko, a s vremenom sam sama popunjavala "rupe" kada sam bila u prilici posjetiti neka mjesta i spomenike. No, uci u Galeriju Uffizi i stati po prvi put u zivotu pred umjetnicka djela koja sam do tada vidjala samo u knjigama, posebni je dozivljaj. Za neke slike nisam niti znala da se bas tamo nalaze i vidjeti ih bilo je svojevrsno iznenadjenje.
U Kraljevskom muzeju u Amsterdamu bila sam bez rijeci, u Galeriji Uffizi ostala sam bez daha. Stajali smo tako Talijan i ja ispred "Rodjenja Venere", bez rijeci, jer niti nemas sto reci, da kazem da je lijepa slika zvuci kao uvreda, uopce ne znam kojim rijecima bi se mogla dobro opisati. I dok sam tako stajala pred njom, gledajuci u njenu ljepotu, koja je i meni konacno uspjela zatvoriti usta, osjetila sam da mi se muti vid. Emocije su me toliko preplavile da su mi suze krenule, ne samo radi te slike, nego i radi mog Talijana s kojim sam tamo stajala i koji je, voleci me, ucinio da se i ja osjetim Venerom.
Sto vam uopce mogu reci o Firenci? Meni se jednostavno sve dopadalo, od setnje uz Arno do mosta Pontevecchio, obilazak crkvi i muzeja, pa do vecernjih setnji po centru, korak po korak, razgledavajuci uredjene izloge i otkrivajuci nove ulicice koje smo tokom dana propustili pogledati. Sve fotografije koje smo napravili unutar zatvorenih prostora su "ukradene" jer je gotovo svugdje zabranjeno fotografirati i snimati. Za one koji poznaju Leonardovu "Posljednju veceru" evo i jedne nista manje lijepe u izvedbi Ghirlandaija Stari most, na kojem su jedna do druge, smjestene brojne zlatarnice Duomo

...i jos toliko toga...
 
napisala Roman Tales, 07:18 ¤ Permalink ¤


0 Comments:


Objavi komentar

~ back home
eXTReMe Tracker