28. siječnja 2008.
Pogled s kupole

Zadnjih tjedan dana pokušavam se oraspoložiti završavajući jedan džemper koji će za par dana biti spreman za slikanje. U četvrtak, u posjetu i na ručak (njoki, naravno!) mi je navratila Glumica, naše gore list, koja je u Italiji bila popularna uglavnom tokom 70-tih i koja zaslužuje nešto više riječi od kratkog osvrta. U subotu sam bila na pletačkom  susretu s Talijankama i nakon tog susreta sam osjetila da mi se baterije polako počinju puniti. Uspjela sam još jednu ženu naučiti plesti na kontinentalni, naš način, dok se jedna već predbilježila za sljedeći put. Upoznala sam jako dragu i simpatičnu blogericu iz Milana koju znam s Ravelryja, jednako dragu Njemicu koja se iz Münchena upravo seli u Rim, a rado sam vidjela i one s kojima se već od prije znam i pojma nemam kamo je proletjelo i kad prije, 5 sati druženja.

Nakon ugodno provedenog subotnjeg poslijepodneva nisam htjela provesti nedjelju kod kuće i kao uvijek do sada najboljim lijekom se pokazalo lutanje gradom. Već prije 9 sati pred Vatikanskim muzejima red je bio kilometarski, sve do polovine Piazza del Risorgimento, nije riječ o posebnoj navali turista, već činjenici da je svake posljednje nedjelje u mjesecu ulaz u Vatikanske muzeje besplatan. Na samom centru trga pred bazilikom još uvijek su postavljene jaslice. Naš cilj jučerašnjeg jutra bila je kupola Bazilike Svetog Petra. Uglavnom su svi čekali na ulaz u Baziliku, dok prema kupoli nitko nije išao i tako smo bez gužve i bez ikakvog čekanja za par minuta bili na krovu. Ako vas ikada put nanese, krenite liftom gore, nema smisla  bez potrebe umarati se stepenicama, jer kad dođete do krova još vas čeka 320 stepenica do vrha kupole.
Prva etapa razgledavanja kupole je unutarnji kružni balkon s kojeg se lijepo vidi prekrasan mramorni pod Bazilike i mozaici kojima je ukrašena kupola. Obzirom da gužve nije bilo do vrha smo stigli bez većih problema, svojim ritmom, stepenicama koje su povremeno tražile veći korak, pratile nagib kupole, a u zadnjem dijelu, kada se već počinje osjećati umor od uspinjanja, su kružne stepenice (i na izlazu iste) kojima jedva čekaš vidjeti kraj. Sam uspon na kupolu nije posebno fizički zahtjevan, ali na početku ćete ipak naći upozorenje da ne preporučaju penjanje kardiopatičarima, starijim i nemoćnim osobama,a ja bih dodala da niti klaustrofobičari neće naći uspon ugodnim jer su stepenice dovoljno široke za jednu osobu i nema povratka dok se ne dođe do vrha kupole, kada slijedi silazak drugim smjerom.
Štenja kružnim balkonom na kupoli daje jedinstvenu priliku panoramskog pogleda na trg pred Bazilikom, na vatikanske vrtove, ali i cijeli grad ...  i na debeli sloj smoga koji grad pokriva i kojeg svi osjećamo, ali rijetko imamo priliku vidjeti. Na žalost bilo je oblačno, prilično hladno i vjetrovito, ali unatoč svemu prekrasan doživljaj.

 
 

 

 
napisala Roman Tales, 00:38 ¤ Permalink ¤


0 Comments:


Objavi komentar

~ back home
eXTReMe Tracker