26. rujna 2008.
Marmelada od smokava

Iz meni sasvim nepoznatog razloga, moj muž koji inače ne jede marmelade, osim onog tankog sloja preko maslaca na tostiranom kruhu za doručak, luduje za marmeladom od smokava. Tako, njemu za ljubav, svake godine nastojim napraviti nekoliko teglica samo za njega. Nije da ja ne volim smokve, volim ih, pogotovo sušene i jedno od mojih najranijih sjećanja na Podgoru uključuje i smokve spremne za sušenje na velikim plahtama. Svježe smokve sam tek u odrasloj dobi zavoljela, imam problem sa "knjacavim" voćem, pa mi se tako smokve, iako ubrane u pravo vrijeme i savršeno zrele, nisu dopadale jer su mekane. Pogotovo ih tek ne mogu jesti ako ih nisam sama ubrala, pa na njihovom mekanom tijelu ostaju otisci prstiju onih koji su ih obirali ... Isto vrijedi i za marelice, šljive, a ni naranču ne mogu jesti ako mi ju pri čišćenju od kore zgnječe i umjesto lijepih kriški prezentiraju poluiscijeđene krpice. No, na stranu moje fiks ideje, u masliniku imamo i dvije prekrasne smokve (po pravilima bio-kulture uz masline treba saditi smokve kao zaštitu) koje daju tamnoplave plodove, tamnocrvenog mesa i sitnih, vrlo sitnih sjemenki, tako da bi bile idealne za sušenje. Ove godine sve one koje sam ubrala završile su u marmeladi jer mi muž još od ljetos kuka kako će ostati bez ovogodišnje doze svoje marmelade.

Kako mi kuhinja izgleda nakon ove akcije, bolje je ne opisivati, ali praviti zimnicu nikada nije bio posao nakon kojeg ti kuhinja uredno izgleda. Idealno rješenje je bilo napraviti marmeladu u Hrvatskoj, tamo imam sve potrebno, od dovoljno teglica (koje sam u Rimu sve pobacala iz garaže upravo prije nego smo krenuli na odmor. Prije sam one najljepše redovno čuvala za mamine zimnice, a zimnice moje mame su posebna priča) do vode u dvorištu gdje se mogu oprati i narezati, sve do velike rostfraj rajngle koja služi isključivo za pripremu marmelade. Jedino čega nisam imala su smokve. Naravno da u Hrvatskoj ima smokava, ali one koje se prodaju nerijetko su već kisele, cijena im je kao uvoznom voću, a iako su na brojnim parcelama napuštene smokve koje nitko ne bere, čim pokažeš interes za ubrati koju, žele ti naplatiti kako da su u najmanju ruku cijelu godinu brinuli o tom stablu.

Moj susjed u ulici ima u dvorištu veliko stablo smokve koja je krasno rodila ove godine. Usred sezone pokvario mu se štednjak u apartamnu punom stranaca i kada mu je električar rekao da tek sljedećeg dana može doći, u panici je dojurio do nas i Talijan mu je u roku pola sata otklonio kvar. Da budem poštena on je nudio svoje smokve za marmeladu, ali nije koristio najsretniji izbor riječi, rekao je:"Napravit ćeš nam marmeladu". Kome to nama? Jedno je spašavati ga dok poput koale grli bor kojem je krenuo piliti grane bez da je učvrstio 5 metara dugačke ljestve, a sasvim drugo je pripremati mu zimnicu. Da mi je ponudio da si uberem smokve bez obaveza sasvim sigurno bi i njemu koju teglicu dala, a ovako, odlučila sam se odmarati umjesto da njemu kuham marmeladu.

Kad sam na imanju obrala smokve, najprije sam krenula u potragu za teglicama i zahvaljujući susjedi iz prizemlja uspjela sam ih dovoljno sakupiti. Sve teglice su najprije oprane deterdžentom, a nakon toga sterilizirane iskuhavanjem i osušene čistom prepeglanom kuhinjskom krpom. Još toplom marmeladom punila sam teglice koje su nakon zatvaranja išle u pećnicu na 100° C barem pola sata i onda ostavljene da se u pećnici i ohlade. Smokve sam očistila i izrezala na manje komade i na svaki kilogram smokava iscijedila sam jedan limun. Problem sa smokvama je što su već same po sebi vrlo slatke i pri dodavanju šećera treba biti oprezan da se ne napravi degutantno slatka marmelada. Ovaj puta na svaki kilogram smokava dodavala sam svega 100 grama šećera. Da bih si olakšala posao (marmeladu sam radila navečer nakon cjelodnevnog rada u masliniku) umjesto kuhanja marmelade, smokve s limunovim sokom sam ispekla u pećnici na 180° C nekih sat vremena, poklopljene. Nakon toga sam ih izmiksala i nastavila kuhati u rostfraj zdjeli s dvostrukim dnom uz dodatak šećera, nekih pola sata, sve dok kuhača nije počela ostavljati nakratko trag u loncu. Na taj način dobila sam marmeladu koja ima okus poput miksanih svježih smokvi.

 
napisala Roman Tales, 01:28 ¤ Permalink ¤


0 Comments:


Objavi komentar

~ back home
eXTReMe Tracker