5. listopada 2008.
Bologna

Već sam bila zaboravila da sam krajem travnja bila nekoliko dana u Bologni, kad mi je stigla koverta koja me na to putovanje neugodno podsjetila. U većini talijanskih gradova postoje zone limitiranog prometovanja, tzv. ZTL, u koje mogu ulaziti vozila samo s posebnom dozvolom. Na taj način gradske uprave nastoje riješiti problem prometnih gužvi u strogom centru, ali i problem smoga, posebno izražen u velikim gradovima na sjeveru gdje kombinacija atmosferskih prilika, industrije i velikog broja vozila rezultira lošom kvalitetom zraka. Prije polaska u Bolognu iz hotela je policiji poslan broj naše registracije kako bismo mogli ući u grad autom. Bologna nije veliki grad, bez problema se može obilaziti pješice tako da auto uopće nismo koristili, a jedan jedini put kad smo se u grad trebali vratiti, nismo znali da nam je odobrena samo jedna ruta. U gradu koji inače ne poznajemo, oslonili smo se na navigator, a navigator naravno, nema pojma da se u nekim ulicama provode radovi i tako smo završili u ZTL prstenu i nakon par mjeseci primili kaznu iz Bologne. Kako na sjeveru organizacija jako lijepo funkcionira, poslali su nam i telefonske brojeve za informacije, dali link da pogledamo sliku s registarskim tablicama, ljubazno nam objasnili da nismo imali autorizaciju proći tom ulicom i ponudili nam da se dođemo žaliti na njihov sud. Odmah smo uplatili 70 euro kazne i 12,50 euro poštanskih troškova.

No, unatoč plaćenoj kazni, ne mogu reći da mi se Bologna nije svidjela. Idalje mislim da nije u redu samo tako kažnjavati turiste, jer kad su kontrolirali registarske tablice vidjeli su da nam je boravište u Rimu i mogli su pretpostaviti da smo zalutali, ali što sad možemo, nama se na sud u Bolognu osporavati globu ne ide, iako naći odvjetnika uopće ne bi bio problem - toliku koncentraciju odvjetničkih kancelarija nisam nigdje vidjela.

Davnih osamdesetih godina, teroristički napad na željezničkoj postaji u Bologni, točnije 2. kolovoza 1980. učino je velike štete talijanskom turizmu, ali smo zato s naše strane Jadrana doživjeli turističku najezdu. Strah od terorističkih bombi opustošio je talijanska turistička središta, a otkako je krenula apartmanizacija mog malog mjesta, s nostalgijom se sjećam onih godina kada se tražio krevet više, a na ploči turističkog ureda isticale brojke od 11000 turista koje smo ugošćavali. Na željezničkoj postaji u Bologni još uvijek kazaljke sata iznad mjesta eksplozije stoje na 10.25, vrijeme kada je 85 osoba izgubilo život, a dvjestotinjak ih je ozlijeđeno.

Imala sam sreću da sam odmah pronašla ugodno mjesto za prvi jutarnji cappuccino, ako vas put nanese obavezno na kavicu kod "Il duca D'Amalfi", na par koraka od Piazze Maggiore, gdje će vam poslužiti savršeni cappuccino i što je još važnije nude prekrasan izbor kolača po vrlo umjerenim cijenama. Općenito, Bologna kao centar i administrativno središte regije Emilia-Romagna, svojom gastronomskom ponudom najviše odgovara onome što stranci zamišljaju kao tipično talijansku kuhinju - Bologna grassa (debela Bologna; po zadnjim statistikama vrijedi samo za muškarce, dok žene uspijevaju održati vitku liniju i ne ulaze u statistike debelih u Italiji, kako uspijevaju pojma nemam). Ima li još negdje netko tko nije čuo za lazanje ili bolonjski ragù, raviole, tortelline (koji svojim oblikom podsjećaju na Venerin pupak), tagliatelle (za koje kažu da se kuhar Zefirano inspirirao kosom Lucrezie Borgia, koja se zaustavila u Bologni na putu prema Ferrari gdje ju je čekao mladoženja, Alfonso I D'Este) ili mortadelu, veliku salamu koja je stekla planetarnu popularnost? Oduševile su me prodavaonice pune pršuta, sireva, salama i mortadela u uskim uličicama povjesnog centra grada, živost na štandovima s povrćem i voćem u uličici koja ima funkciju tržnice, ali i cijene po kojima bih i ja prešla u zaklete mesojede. Smijali smo se Talijan i ja pred štandovima sa zelenjem, prisjećajući se kako je supruga jednog njegovog kolege, preselivši se s juga na sjever tražila i malo peršina na tržnici kako je uobičajeno kod nas na jugu, da bi ju prodavač pitao:"50 grama će biti dovoljno gospođo?" Kada smo prvi put čuli priču od nje učinilo nam se poput vica, gledajući cijene shvatili smo da na tržnici u Bologni nema poklanjanja začina.

Bologna je poznata kao "crvena", povjesno gledano tako je nazvana radi crvenih i oker fasada, no danas se to više odnosi na političku orijentaciju grada, uglavnom lijevo orijentiranom. Meni je bilo simpatično vidjeti ulice s imenima Karla Marxa i Lenjina u mjestu Carpi ili ulice Salvadora Allendea i Che Guevare, žrtava fašizma, trg s parkom posvećen komunistima ubijenima tokom rata i sl. No, crveni gradonačelnik Bologne dobro radi svoj posao, grad je nevjerojatno uredan, miran, siguran, iako domaći stanovnici s kojima smo razgovarali navode da se situacija zadnjih godina pogoršala. Nama, koji smo došli iz rimske gužve učinilo se da smo u oazi mira, do kasno navečer bez straha i osvrtanja lutali smo uličicama Bologne i pri tome nismo morali preskakivati izloženu robu uličnih prodavača po pločnicima, scena sasvim uobičajena u centru Rima. Pored crvenih fasada, glavna karakteristika Bologne su arkade (ova na slici je arkada unutar "Collegio di Spagna" sagrađenom u 14. stoljeću za potrebe španjolskih studenata pri sveučilištu u Bologni), čak i kada pada kiša možeš hodati gradom bez kišobrana. Navodno je bila obaveza graditi kuće s arkadama dovoljno širokima da pod njima putnik namjernik može prenoćiti, pa im je širina takva da polegnut čovjek bude posve natkriven.

Obilježje grada su i dva kosa tornja u centru, sagrađena u obrambene svrhe tokom srednjeg vijeka, u 12. stoljeću, koja nose imena obitelji koja su ih gradile. 97 metara je visok toranj "degli Asinelli" s nagibom od 2,2 metra, a pored njega je ostatak tornja "della Garisenda", danas visokog 48 metara od nekadašnjih 60; radi sigurnosnih razloga su ga snizili jer se opasno nagnuo nakon propadanja temelja. Na vrh tornja Asinelli se može popeti drvenim stepenicama.

Na glavnom trgu (Piazza Maggiore) je i gotička bazilika zaštitnika grada, Sv.Petronija, unutar koje je najveća meridijana na svijetu, a i sama crkva je peta po veličini na svijetu, kažu da je trebala biti i veća od Bazilike Sv.Petra u Rimu. Posebna zanimljivost ove crkve je u tome što je sagrađena voljom i novcima grada, pa je tokom stoljeća, kao gradsko vlasništvo korištena i kao mjesto za reprezentativne prilike, ne samo kao mjesto molitve. U vlasništvo biskupije prelazi 1929. godine, a posvećena je tek 1954. Pogled iza crkve:

Ispred crkve i na trgu, posebno oko Neptunove fontane, za svih dana vladala je neobična živost, veliki broj mladih koji su sjedili na stepenicama ili čak ležali na trgu hvatajući prvo proljetno sunce, a tokom večeri na trgu je bilo svega, od uličnih svirača i pjevača do onih koji su izvodili male zabavne skečeve, veliki broj šetača, mladi koji su sjedeći na ulicama s laptopima pretraživali internet ili čitali pod uličnim svjetlom ... U blizini fontane je i Palazzo di Re Enzo, palača u kojoj je bio zatočen (neki kažu u zlatnim lancima) sin Federica II, od 1249 do 1272. kada je preminuo. Priča se je Federico II uzalud nudio Bolonjcima za slobodu svoga sina, toliko zlata da su mogli obuhvatiti sve gradske zidine.

Crkva Sv. Dominika u kojoj je i sahranjen osnivač dominikanskog reda, sagrađena je u 13. stoljeću, gledajući izvana stiče se dojam da je dograđivana po potrebi, ne po nacrtu. Na sarkofagu u kojem su posmrtni ostaci sveca radio je i mladi Michelangelo: Unutar crkve su i orgulje na kojima je vježbao Mozart, a iza oltara je prekrasni drveni kor, rađen tehnikom intarzije iz 16. st. Ispred crkve na trgu je stup sa brončanom statuom sveca i sarkofazi dvojice profesora iz 13. i 14. stoljeća, tzv. "glossatora". Glossatori bolonjske škole, ondašnji poznati juristi, okupljeni u Alma Mater Studiorum dali su podsticaj moderniziranju države studijem Corpus Iuris Civilis. Bologna je i danas puna mladeži kao jedno od najvažnijih univerzitetskih središta u Italiji sa najstarijim sveučilištem na svijetu osnovanim 1088.godine i na kojem su znanje stjecali veliki umovi poput Kopernika, Paracelsusa, Becketa, Duerera, Erasma Roterdamskog, Dantea, Petrarke, Galvanija ...

 
napisala Roman Tales, 01:27 ¤ Permalink ¤


0 Comments:


Objavi komentar

~ back home
eXTReMe Tracker