28. studenoga 2008.
Gosti iz Francuske

Kao što sam već jednom spomenula, ljetos sam imala ugodnu obavezu ugostiti troje Francuza koji su po prvi put posjetili Hrvatsku. Na žalost, njihovi sunarodnjaci se ljetos baš i nisu iskazali kao ugodni gosti, prateći njihovo divljanje po hrvatskom jugu kada su se ponašali poput najgore horde, sudeći po pisanju naših novina. Ugostili smo bratića moga muža, čiji je otac davnih 50-tih iselio u Francusku, kao i mnogi koji su poslije rata tražili posao i bolji život van granica Italije. Serge je vrlo uspješan poslovni čovjek, jedan od prvih pet ljudi poznate međunarodne informatičke tvrtke, zadužen za Europu i sjevernu Afriku, njegova supruga je psihologinja u jedoj pariškoj školi, dok je njena sestra sveučilišna profesorica na sveučilištu u Strasbourgu. Sasvim je nebitno za priču čime se oni zapravo bave, ali spominjem isključivo iz razloga što su oni u platežnoj grupi gostiju koju bismo najviše voljeli vidjeti na našoj obali.


S njima smo imali prilike prodiskutirati i onu reklamu koja se početkom proljeća počinje prikazivati i na talijanskim TV ekranima, a kako su mi rekli i oni su istu reklamu vidjeli na francuskoj televiziji. Uz malo dalmatinskog melosa redaju se slike otoka i obale, malo Plitvica i na kraju  jedine riječi  "Mediteran kakav je nekada bio". Voljela bih pitati onoga koji je osmislio tu reklamu, što je zapravo htio reći? Naime, oni koji se sjećaju kakav je Mediteran nekada bio danas su u poznim godinama, dakle Hrvatska je idealna zemlja za odmor umirovljenika i seniora? Ili, ako očekujete zabavu i provod kao u Italiji ili Španjolskoj, to kod nas nećete naći, mi smo ostali nepromijenjeni godinama? Istovremeno s našom reklamom vrte se i reklame drugih zemalja Mediterana, recimo Tunisa, Turske i Grčke na kojima se vidi jednako plavo more, ali koje su svojom porukom orijentirane na aktivni odmor i zabavu i iako nitko ne govori o "Mediteranu kakav je nekada bio", vrlo uspješno su ukomponirali i slike ostataka antičke povijesti. Komentar Francuza na tu reklamu je bio da jednostavno nisu znali što očekivati, niti je ijedna od tih razglednica koje se u reklami izmjenjuje, bila dovoljno upečatljiva da im ostane u sjećanju i da požele upravo tu lokaciju posjetiti. Da stvar bude gora, ta bezlična reklama se već dvije godine vrti na europskim tv ekranima.
S krahom svjetskih burzi i recesijom koja je već zaživjela i u Europi, teško da je moguće očekivati dobru turističku sezonu sljedećeg ljeta. Naši turistički djelatnici sigurno će za koji mjesec krenuti na sajmove predstavljati našu ponudu, a ja se iskreno nadam da se neće dešavati situacije kao na sajmu nautike u Rimu gdje dva dana prije kraja sajma nemaju više reklamnog materijala i predstavljaju zemlju u nizozemskoj veziji Kroatie umjesto talijanske Croazia.
Općenito kada se  radi o reklami za našu turističku ponudu, moj dojam je da ne znamo iskoristiti mogućnosti besplatne reklame niti kad nam se ponudi na tanjuru. Poznati i meni simpatični, nenametljivi talijanski novinar Osvaldo Bevilacqua u svojoj prilično gledanoj emisiji "Sereno variabile" ne jednom je predstavio našu zemlju. I dok se on trudio biranim riječima istaći ono najbolje i najljepše, kao pristojan gost pohvaliti sve ono što je vidio, lokalna gospođa u nekoj od konoba u blizini Šibenika, gledajući valjda samo svoju vlastitu promociju, doslovno je rekla pred tv-kamerama kako slobodno mogu piti njeno domaće vino, od njega jedino ne boli glava! Znači, hrvatska vina su takva da poslije njih redovno boli glava? Kako je moguće da gospođi nije bilo jasno da u tom trenutku ne predstavlja svoju konobu, već ugostiteljsku ponudu svoje zemlje? Što reći za kuhara koji na Cresu priprema prekrasne i posebno ukusne kvarnerske škampe i umjesto da istakne da su tako dobri da ih i sirove možeš jesti, na kraju u kameru kaže kako sada dodaje tajnu dobre kuhinje u Hrvatskoj, naš lokalni začin i pospe one prekrasne škampe vrhom punom žlicom Vegete? Ne kažem da u Hrvatskoj nema dobrih restorana s dobrom kuhinjom, ali kada želiš ostaviti dobar dojam najbolje je zasukati rukave i sam se potruditi i upravo tako sam učinila.

Nastojala sam biti dobra domaćica francuskim gostima, tokom dana vrijeme smo provodili u izletima, obilazeći otok i okolicu, ali u večernjim satima postajala sam bolno svjesna koliko je danas situacija drugačija u odnosu na zlatne 80-te. Nakon privatizacije propali su hoteli u kojima u zabavu nalazili i gosti iz privatnog smještaja, tako da  danas nema terasa na kojima bi moja generacija mogla zaplesati, nema više noćnog kluba, nema niti disca, postoji samo večernja šetnja na pretrpanoj rivi, za koju se nitko više ne presvlači niti posebno oblači. Srećom, tu je stara dama Opatija, koja još uvijek uspijeva osvojiti posjetitelje, do te mjere da je Serge uzeo prospekte nekoliko hotela s namjerom da organizira godišnji međunarodni skup baš u Opatiji. Najmanje vremena provodili smo na plaži, iako smo i za kupanje odvojili vremena. Tih desetak dana vrlo brzo je prošlo, a meni je ostalo zadovoljstvo da se žele vratiti u Hrvatsku i sljedeći put posjetiti i južni dio našeg Jadrana.

Serge je odrastao u Marseilleu, lučkom gradu poput Rijeke, nad kojim dominira crkva Notre Dame de la Garde. Notre-Dame po tradiciji štiti pomorce koji joj se zavjetuju u trenucima nevolje, baš kao i naši pomorci Majci Božjoj Trsatskoj. Unutar crkve Notre-Dame mnogo je slika ostavljenih u zahvalu na uslišane molitve, među kojima mi je posebno simpatično bilo vidjeti i nekoliko vezenih slika, ali iznad Rijeke pored Crkve Gospe Trsatske u zavjetnoj kapeli ništa manje je zavjetnih slika i daleko više onih ručno napravljenih nego u marsejskoj crkvi. U riječkoj kapeli ima toliko ručnih radova napravljenih različitim tehnikama i različitim stupnjevima vještine, da je taj postav ne samo dokaz vjere koja živi, već i prava izložba ručnih radova.

Nakon ovog ljetošnjeg iskustva kada sam se našla u situaciji turističkog vodiča i gledajući posve neutralno vlastitu zemlju, očima nekoga tko je prvi put vidi, došla sam do zaključka da imamo mnogo toga za ponuditi i pokazati, ali nam jednostavno nedostaje inicijativa ili način da sve to lijepo upakiramo u kvalitetni turistički proizvod. Na stranu što više nitko ne koristi mjesec dana godišnjeg u jednom komadu ljeti, turističke navade su danas drugačije nego prije 20 godina, ali sve manje je onih koji od odmora očekuju samo sunce i more. Moji gosti su htjeli upoznati  zemlju u kojoj su prvi put i najmanje od svega ih je zanimalo da se izležavaju na suncu, pa je možda krajnje vrijeme da se prestanemo reklamirati kao "Mediteran kakav je nekada bio" i pokažemo svijetu kakva je Hrvatska sada i što ima za ponuditi. Do tada, ostaje nam čitati osvrte onih koji su u Hrvatskoj boravili i koji ju opisuju isključivo kao zemlju lijepe prirode pogodnu za odmor umirovljenika koji vole šetati.

 
napisala Roman Tales, 01:03 ¤ Permalink ¤


0 Comments:


Objavi komentar

~ back home
eXTReMe Tracker