24. studenoga 2008.
Sajam u kvartu

Kada netko s političkih govornica pokušava Rim definirati kao grad susreta antičke povijesti i modernog vremena, po mom mišljenju, riječ je o najobičnijoj govoranciji. Rim je sve samo ne moderan grad, najlakše ga je opisati kao grad koji je niknuo oko i na temeljima antičkog Rima, ali modernog je tu vrlo malo. Svega dvije metro linije, gradski promet u kaosu, gradski kvartovi koji su nakon rata nicali bez urbanističkog plana sa zgradama koje su na metar udaljenosti jedna od druge, ali i kada se udaljiš od strogog centra ispunjenog poviješću, nađeš se u nekom anonimnom kvartu i otkriješ ostatke akvadukta, neke stare rimske vile, oznake pored ceste... Pokušavam si zamisliti jednu staklenu piramidu ispred Koloseja, ali čisto sumnjam da bi ikome palo na pamet sagraditi tako nešto ovdje.


Vrlo je moguće da upravo radi ostataka te rimske prošlosti koja na ovaj ili onaj način izbija na površinu (u zadnje vrijeme poprilično, radi  iskopa i gradnje C metro linije koja na sve strane otkriva zakopanu rimsku prošlost i do beskraja produžava termine radova) stanovnici Rima ne odustaju od svojih tradicija. Jedna od tih tradicija su tjedni sajmovi i koliko god nema mnogo smisla praviti te sajmove pored toliko trgovina, tržnica i velikih trgovačkih lanaca, svaki gradski kvart ima svoje ulice i dane u tjednu kada dolaze ambulantni prodavači sa svojim kombijima, kamionima i štandovima. U mom kvartu, svake srijede i petka zatvori se jedna, srećom sporedna ulica i od jutarnjih sati do negdje 13 - 14 sati (ovisno i o vremenskim prilikama) postaje sajam svega i svačega. Još uvijek se ne prestajem čuditi koliko Rimljani vole te sajmove, "mercatino" kako ga ovdje zovu, kao da mu tepaju "sajmić".
Mercatino nije samo gužva između štandova, to je i kakofonija zvukova, poziva da se nešto kupi jer "samo što nije nestalo", "5 komada za 10 euro" ili "jeftino samo za danas". To je i nevjerojatna paleta boja, šarenilo izloženih zavjesa, posteljine, cipela, garderobe na vješalicama koja se ljulja na vjetru, sjaj zdjela i lonaca uz cvjetne motive tanjura i posuda, plastika u svim bojama, ali i mirisa sa štandova koji nude lokalne specijalitete u vidu ručno rezanog pršuta, svinjske pečenke, ovčjih sireva, maslina u salamuri, pečenih ili onih pikantno začinjenih, tu je i neizbježni miris namočenog bakalara i sušenih haringi. Zadnjih godina, sliku tradicionalnog tjednog sajma obogatili su i novopridošli ulični prodavači "originalnih" kožnih torbi s potpisom ili jednako originalnim sunčanim naočalama, kao i štandovi s kineskom sitničarijom. Na takvim sajmovima nema čega nema, a ponekad se može i pronaći kvalitetan proizvod dobre cijene, recimo na štandu sa vunom i koncima, onom koji predstavlja pokretnu trgovinu inače poznatu kao "merceria". Tako sam jednom pregledavajući ponudu pronašla i konce našeg Unitasa. Sva vuna je u originalnim pakiranjima, a prodavači više nego ljubazno nude pakete od pola kilograma i "ako ti ostane koja štrenica ti donesi i uzmi neku drugu u zamjenu".
Negdje pred kraj radnog dana "mercatari" krenu pakirati robu u kutije, razmontirati suncobrane (koji su i kišobrani) i štandove i tada polako kreće procesija njihovih kamiona i kombija prema glavnoj ulici, a onda svatko svojim putem do sutrašnjeg sajma u nekom drugom kvartu. Iza njih ostaje nevjerojatna količina smeća koju gotovo istovremeno s njihovim odlaskom počinju čistiti djelatnici "AMA", ulica se otvara za promet i od sajma ni traga.

 
napisala Roman Tales, 01:07 ¤ Permalink ¤


0 Comments:


Objavi komentar

~ back home
eXTReMe Tracker