22. veljače 2009.
Izbor platna

Moj goblen polako napreduje prema posljednjoj trećini. Nije mi mrsko dovršiti ga, unatoč smanjenoj motivaciji, ali sada sam definitivno došla do zaključka da ne volim raditi velike slike. Teško je održavati motivaciju i entuzijazam za rad, kada nakon skoro dva mjeseca rada pred sobom imam samo 2/3 izvezenog goblena.

Kada sam se nedavno žalila na kvalitetu poklonjenog leakrila na kojem sam izvezla crveno-bijelo srce, pitali su me na što se zapravo žalim. Na stranu što je leakril sintetičko platno po kojem igla "škripi" i u rukama ga nije ugodno držati, najveća zamjerka mu je neravnomjerno tkanje. Isti broj niti u visinu i širinu ne mjere istu dužinu u centimetrima. Srećom, na mom radu motiv se nije radi toga posebno deformirao, ali neugodno je iznenađenje dobiti rad u vidu pravokutnika ako je trebao biti kvadrat. Na žalost, pročitala sam da neke imaju takvo neugodno iskustvo i s nekim aida tkanjima, kod nas poznatijima pod imenom panama platno. U svakom slučaju, vrijedi obratiti pažnju ako se odlučite raditi na leakrilu.
Goblenisti kod nas uglavnom traže platno što sličnije onome koje Wiehler pakira u svoje komplete. Uglavnom se radi o platnu sa žutom crtom koja olakšava brojanje bodova, a može se nabaviti u kanadskoj on line trgovini, koja nudi to platno od 100% pamuka u boji slonovače. Gobleni se mogu raditi na gotovo svakom platnu na kojem se niti mogu brojati, a "count" platna, odnosno broj niti u inchu određuje veličinu gotove slike. Pravilo je da ista shema napravljena na platnu s većim countom daje konačnu sliku manju nego ona rađena na platnu manjega counta. Veličina platna koja odgovara Wiehlerovom platnu je bilo koji count 22. Za primjer, evo slike Oslo Zweigartovog platna 22 ct ili Cordova canvasa koji je mesh 22. U oba slučaja, u jednom centimetru goblena bit će 9 goblenskih bodova. Jednako kvalitetno je i hardanger pamučno platno 22 ct, samo je njegova maksimalna širina 80 cm, tako da nije uvijek pogodan onima koji žele raditi veće slike.

Većina mojih dosadašnjih radova je napravljena na platnima 28 ct. Da sam "Madonu s grožđem" radila na 22 ct, a ne 28 ct, dimenzije bi joj bile 28 x 39 cm, umjesto 22 x 31 cm. Zadnja dva goblena radim na 25 ct Lugani, koja je nešto krupnije tkanje, ali na kojem mi je lakše raditi otkako moram nositi naočale. Veći count platna posebno je pogodan ako pozadina rada nije u potpunosti popunjena. Za takve slike tržište nudi i veliki broj platna u boji, od velike palete Zweigartovih, Perminovih ili DMC platna, do ručno bojanih platna poput ovog 28 ct Jobelana.   Enchanted fabrics, Silkweaver ili Sugar maple su neki od proizvođača ručno bojanog platna.

Izbor platna, kao i izbor motiva za vez uostalom, je vrlo osoban. Neki više vole lan, pogotovo onaj velikog counta, na kojem se križići uglavnom rade preko dvije niti tkanja, iako lan ima neujednačenu debljinu niti. Drugi pak, poput mene, više vole pamučna platna pravilnog tkanja i pravilnih niti. Quacker cloth 28 ct je platno istkano od mješavine lana i pamuka i na kojem je lakše raditi radi ujednačenih niti, nego na čistom lanu, primjer kojega je ovaj Dublin lan 25 ct. Iako na aida platnu ne radim, za one koji vole panamu, samo napomena da count kod tog platna znači broj kockica u inchu, tako veličina križića na aida 14 ct odgovara veličini križića rađenog preko dvije niti na 28 ct evenwave platnu.
Kupujući platna na mreži došla sam do zaključka da mi je najisplativije kupovati kod Sew&so. Ne samo da su im cijene povoljnije nego u američkim ili talijanskim on line trgovinama, već i platno prodaju po metru, ne po yardu. Na slici koju mi je poslala Ema, su tri platna kupljena kod njih, a pored prekrasno izvezenog buketa dalija i narcisa (kojeg jednostavno moram pokazati pošto Ema nema bloga, a tako lijepi rad zaslužuje pohvale), obraćam vam pažnju na započeti stolnjak na RICO platnu, već obrubljenom, od damasta, sa insertima od aida platna na kojem se lako vezu križići:

 Unatrag par tjedana ovako izgleda moj prvi jutarnji pogled na svijet. Kada smo renovirali stan i između ostalog poskidali stare prozore, zajedno sa pripadajućim starim štokovima, mogli smo naručiti i rešetke, ali nismo. Najmanje smo mislili na uštedu u to vrijeme, jednostavno nismo htjeli gledati u rešetke na prozorima, uljuljkani u lažnu sigurnost kako ionako živimo dovoljno visoko. Sada, kada znamo da niti sedmi kat nije dovoljno visok za spretne lopove, osjećaj sigurnosti nastojimo povratiti pogledom na rešetke koje bi nas trebale štititi od novih provala ...

 
napisala Roman Tales, 00:53 ¤ Permalink ¤


0 Comments:


Objavi komentar

~ back home
eXTReMe Tracker