8. travnja 2009.
Heklala je!

Kao i uvijek nakon velikih tragedija, nada je posljednja koja umire. Na području pogođenom potresom nastavlja se s uklanjanjem ruševina s nadom da će se pored tijela koja nalaze, pronaći i netko, tko još uvijek živ čeka na spas i danje svjetlo. Suprotno junačkim naporima onih koji umorni i iscrpljeni ne odustaju od posla, žalosna je istina da je uhapšeno i nekoliko lešinara, kojima je tragedija omogućila da nesmetano ulaze u napuštene kuće i pljačkaju.


Dvije gospođe u poznim godinama, obje 98-godišnjakinje spašene su ispod ruševina. Gospođa Ines D’Alessandro kao dijete je preživjela potres koji je 1915. godine pogodio istočni dio regije Abruzzo. Tri godine kasnije, preživjela je i rušenje kuće koju su odmah nakon potresa procijenili stabilnom, dok su poginule njene dvije sestrice. Nakon ovog potresa gospođa Ines nije se slomila i pozvala je sve da "što prije pomognu onima koji pate", nastojeći utješiti one koji su sve izgubili riječima: "Cijeli život sam se borila, sada trebamo biti hrabri".

Gospođa Ines je definitivno hrabra žena iz koje govori skoro stoljetno iskustvo, ali priča o gospođi Mariji D’Antuono iz mjesta epicentra potresa Paganica, posebno me dirnula. Nakon 30 sati od potresa vatrogasci su ju pronašli živu u krevetu pod ruševinama.
"Što sam radila svo  to vrijeme", ponavljala je pitanje novinara koji su je saletjeli, "heklala sam!"

 
napisala Roman Tales, 00:40 ¤ Permalink ¤


0 Comments:


Objavi komentar

~ back home
eXTReMe Tracker