9. travnja 2009.
Vinitaly - sajam vina

Ovogodišnji sajam vina u Veroni, gdje je 4250 proizvođača izložilo svoje najbolje butelje i ponudilo na kušanje broju od 150.000 posjetitelja, posjetili smo i mi tokom subote. Cijena od 40 euro po ulaznici baš i nije u kategoriji jeftinih, ali vrijedilo je posjetiti najveći sajam vina u Italiji. Sajam je organiziran po regionalnom principu, tako da su u pojedinim paviljonima bili smješteni svi proizvođači iz pojedine regije. Regije među sobom vode rat svake godine za strateški najbolje položaje, a i proizvođači međusobno nastoje da njihov štand bude na privlačnom i pristupačnom mjestu. Na sajmu koji traje svega nekoliko dana i s tako velikim brojem proizvođača, ponekad je dobar strateški položaj ono što će donijeti nove narudžbe. Većina proizvođača bili su talijanski vinogradari, ali i nešto stranaca kojima je osvajanje neke od nagrada na ovom sajmu pitanje prestiža (internacionalni dio natecanja obavljen je prije otvaraja sajma za posjetitelje).
Za one koji razmišljaju koje hrvatsko vino kupiti i ponuditi na nekoj od svečanih večera, podatak o hrvatskim vinima koja su na sajmu dobila veliku pohvalu: Chardonnay Zlatna vala 2008.Marijana Armana, Riserva "Lučica" 2006. (vina Bibić Skradin), Badelova Graševina Daruvar (izborna berba prosušenih bobica 2007), koja je lani na istom ovom sajmu dobila zlatnu medalju i Traminac (ledeno vino 2007) od Kutjevo d.d. Nadala sam se lokalpatriotski da se i naša gospodarska komora potrudila značajnije prisustvovati ovom sajmu, ali na žalost od naših izlagača niti traga.


Na prostorima sajma bilo je moguće kušati sve vrste izloženih vina, neki su to činili vrlo profesionalno, imajući na umu eventualne ugovore i narudžbe, dok su neki imali namjeru samo povratiti uloženi novac za ulaznicu i u sebe su bez reda ulijevali sve što im se nudilo, srećom takvi nisu bili u većini. Pred svim štandovima koji su nudili nešto za jelo bila je neopisiva i nevjerojatna gužva, čak i za najobičniji sendvič trebalo je čekati predugački red, dok su restorani pod šatorima nudili menije po 30 euro, ali tek nakon što si otčekao barem pola sata red za mjesto za stolom. Iako je riječ o sajmu i restorani su bili pod šatorima, nije bilo drvenih klupa niti roštilja. Stolovi su bili postavljeni po propisu s platnenim salvetama i slijedom čaša za vino i vodu, kao i odgovarajući priborom za sva jela u ponudi, dok su jelo pripremali kuhari iz vrhunskih restorana pojedinih regija.

Prvi paviljon koji je bio meta našeg obilaska bio je paviljon regije Lazio, gdje smo išli dati moralnu podršku mladim proizvođačima cesanese vina, istog onog koje je i moj svekar proizvodio do prije 15 godina. Naravno, mladi to danas čine na suvremeni način, nastojeći dobiti kvalitetan grozd i žrtvujući količinu na račun veće kvalitete. Jedan od njih je zato prije 2 godine nagrađen za svoje vino koje je lani proglašeno najboljim vinom u Laziju.
Iako nisam mjerodavna za suditi o vinu, niti imam istančano nepce pravih znalaca, ipak i ja imam svoje favorite. Volim između ostalog i toskanski Chianti i sama imam nekoliko boca s oznakom crnog pijetla konzorcija, tako da je posjeta štandu Toscane uslijedila odmah nakon naše regije. Toscanci su u većini slučajeva imali malene hladnjake u kojima su na točno određenoj temperaturi držali svoja vina koja su nudili na kušanje. Na svim štandovima, pogotovo onima koje su držali manji proizvođači, svi su bili spremni ponuditi i informaciju viška o svojim proizvodima, ali kada nisi te struke, na kraju te svi ti okusi, mirisi i boje upakirani u priču o  "bouquetu" počnu zamarati. Dok boju uspijevam savladati, na diskusiji o mirisu i okusu definitivno padam i sve te voćne note, arome vanilije, cvijeća, trave i drva, kave i maslaca, ja jednostavno ne uspijevam pronaći u čaši vina ... ali zato kod maslinovog ulja znam o čemu se radi i bez problema prepoznajem koje je ulje fruttato i poprilično sam ih isprobala (iako ne volim vidjeti ulje u limenkama, to mi je nekako kao vino u tetrapaku), možda i zato što je to bio jedini način gricnuti nešto badave.

Prilično vremena proveli smo i s prijateljima koji proizvode biološko vino već više od 20 godina. Nedavno sam čitala kako je posljednji trend u proizvodnji vina upravo biološka proizvodnja i iako ponavljam kako moje nepce nije toliko delikatno da bi osjetilo razliku, radije ću dati novac za bocu vina koje je proizvedeno bez upotrebe umjetnih gnojiva i kemijske zaštite. Venditti proizvode i maslinovo ulje, izuzetno niskog postotka kiselosti i nešto ranije berbe, oko 15 dana prije nas. Na žalost nama je proizvodnja fruttato ulja nemoguća jer uljara otvara tek početkom studenog, a za nas jednostavno nije isplativo, obzirom na malu količinu, plaćati obradu negdje dalje.

Na ulazu u paviljon Campanije svakoj posjetiteljici poklonili su buketić s tri karanfila, a izuzetno su originalno uredili svoj paviljon. Na žalost, u centru paviljona su postavili ogromni kružni šank za degustaciju na kojem je bilo prilično veselog i bučnog svijeta, pa sam samo čekala da netko vikne kako plaća sljedeću rundu.

Pored vina koje je bio glavni proizvod sajma, nudili su se i pjenušci, žestice i likeri. Na štandu Bonollo nadali smo se iznenaditi jednog prijatelja, ali smo saznali da ove godine nije na sajmu. Zadnji puta u posjeti destileriji u dvorištu tvornice naišla sam na cisterne kruševačkog Rubina koji od Bonolla kupuje alkohol za vinjak (barem tako pretpostavljam). Iako skoro pa uopće ne pijem, bilo mi je zanimljivo vidjeti kako izgleda jedna destilerija iznutra, pogotovo što i sama volim praviti likere od oraha i limuna.

Lutanje ovim sajmom bilo je izuzetno zanimljivo, iako sam vrlo malo toga kušala, meni je jednostavno neugodno pljuvati, čak i kada se to od mene očekuje, a kako nisam u kategoriji onih koji su ispijanjem čaša htjeli do maksimuma iskoristiti plaćeni ulaz, jednostavno sam se zadovoljila razgledavanjem. Ponovila se priča sa sajmom nautike kada sam morala svaku barku i svaki brod pregledati, ali ovdje sam ipak preskočila paviljon s poljoprivrednom mehanizacijom.

 
napisala Roman Tales, 00:40 ¤ Permalink ¤


0 Comments:


Objavi komentar

~ back home
eXTReMe Tracker