22. kolovoza 2009.
Sebenico ili Šibenik

Jučer pročitani članak, objavljen u jednim talijanskim dnevnim novinama, konačno me potaknuo da napišem par redaka o jednoj, za Talijane još uvijek spornoj temi, koja posljedično izaziva i burne reakcije Hrvata (i njihove vlasti, bez obzira na političku orijentaciju). Članak je bio pozitivan za Hrvate i hrvatsku stranu Jadrana, započeo je opisom Hrvata kao visokih muškaraca, koji svojom prosječnom visinom nisu daleko od 2 metra, lijepim djevojkama, jednako tako visokima (u prosjeku i jesmo više od Talijanki .... i dobrog dijela Talijana) i opisom Dubrovnika, čiji se zidovi bijele na ljetnom suncu bez ijednog traga grafita ili vandalizma, čistom i urednom. Sve bi bilo lijepo i za nas povoljno, reklo bi se skoro besplatna turistička reklama, poziv na pustolovno istraživanje prekrasne obale i gastronomsko uživanje u svježoj ribi i školjkama, da članak nije obojen jednom tipično talijanskom nostalgijom, žalom za prošlim vremenima "kada je sve ovo bilo naše". Može biti da takve izjave daju i Mađari koji odnedavno redovno ljetuju na našem moru, samo što njih, za razliku od Talijana, ne razumijem ... možda tamo neki Ištvan ili Imre, uz čašu hladnog piva kontemplira o davno prošlim vremenima kada je Rijeka bila njihov grad, kada je Hrvatska bila dio njihovog kraljevstva i žali što to više nije? Možda i Austrijanci s jednakim žalom gledaju na opatijske vile, kvarnersku rivijeru do koje su si i ceste sagradili i razmišljaju kako je krasno bilo nekada kada su i oni bili pomorska velesila zahvaljujući hrvatskoj obali?


 Nekome tko nije rođen u Hrvatskoj, kao i iz perspektive talijanskog čitatelja, u spomenutom članku nema ničeg spornog, ali meni je veoma sporno kada u novinama, gotovo uvijek i redovno, pri spomenu imena hrvatskih gradova najprije napišu talijanski naziv grada npr. Sebenico i onda u napomeni dodaju "danas Šibenik" (oggi Sibenik). Upravo te opaske nalazim uvredljivima. Nitko Talijanima ne brani da gradove na hrvatskoj obali nazivaju talijanskom inačicom njihovih imena, na kraju krajeva i mi njihov glavni grad ne zovemo Roma, nego Rim, glavni grad Austrije nama je oduvijek Beč i sl., problem je u onom dodatku da se danas ti gradovi zovu hrvatskim imenom!  To "danas Šibenik" implicira da je gradu promijenjeno ime, da je njegovo ime zapravo u originalu drugačije. Split je Hrvatima oduvijek Split, kao što im je i Zadar oduvijek Zadar, ta imena ti gradovi nose oduvijek, ako izuzmemo onaj period između dva svjetska rata kada su nosili talijanska imena. Taj problem s prevođenjem naziva hrvatskih gradova javlja se jedino i isključivo kada se piše o gradovima uz obalu, još niti jednom nisam naišla da uz ime glavnoga grada, koji je u talijanskoj verziji Zagabria, dodaju "oggi Zagreb". Hrvatsko ime u zagradama bila bi neutralna informacija talijanskom čitatelju da uz njega nije dodano ono nesretno "oggi", nostalgičarski žal za  periodom koji uzalud nastoje prikazati kao neprekinuti povijesni slijed.

Meni je povijest oduvijek bila draga i najviše me žalosti kada vidim izvrtanje povijesnih činjenica za potrebe bilo čije dnevne politike. Nitko s ove strane Jadrana ne osporava prisutnost Mletačke Republike kroz povijest i uz našu obalu (skoro 400 godina njihove vladavine, naravno da je ostavilo traga na ovim prostorima), još manje će bilo tko pametan osporavati prisutnost Rimskoga carstva na području današnje Hrvatske. Meni je, dapače, vrlo drago znati da sam rođena u gradu kojeg su Rimljani osnovali, pronaći u jednom muzeju u Genovi monete koje su kovane upravo u Sisciji, saznati da se u tom gradu kovao novac za potrebe carstva. Svake godine oko 10. veljače kada se prisjećaju poginulih u foibama organiziraju se čak i na poznatim sveučilištima predavanja na temu "Istra, Rijeka i Dalmacija - 2000 godina talijanske povijesti" ili  2000 godina talijanske kulture ili "Istra, Rijeka i Dalmacija - i kamenje govori talijanski"  No, nije li riječ o falsificiranju te povijesti o kojoj žele diskutirati? Italija kao država i kao nacionalni pojam postoji niti 200 godina, pa meni neukoj nije jasno o kojih to 2000 godina talijanske povijesti na ovoj strani Jadrana govore? Činjenica da Rimskoga carstva nema više od 1500 godina, ne priječi neke autore da puni nacionalnog zanosa opisuju pripadnike talijanske manjine u Dalmaciji (malobrojne radi izgona poslije drugog svjetskog rata) kao "posljednje nasljednike slavnoga Rimskog carstva iz vremena Dioklecijana i Mletačke Republike", koji su "sagradili prekrasne gradove, crkve i palače na toj strani Jadrana gdje se zemlja, more i nebo čarobno sjedinjuju, poticali trgovačku razmjenu i promovirali umjetnost i književnost". Uzalud nam pisani dokazi kako hrvatski kralj Zvonimir daruje zemlju na otoku Krku crkvi svete Lucije u vrijeme prije mletačke vlasti nad otokom. Hrvati su izgleda tek poslije drugog svjetskog rata nekako dobauljali na obale Jadrana po iredentističkoj interpretaciji povijesnih činjenica. Valjda je i onaj Domagoj koji je nametnuo porez Mletačkoj Republici za plovidbu Jadranom i koji je pomagao braniti Bari od napada Saracena, tek Talijan čudnoga imena? Kad smo već kod imena, Supicich, Vidovich ili Viscovich meni nisu ništa drugo nego hrvatska prezimena napisana na talijanski način, što naravno ne priječi one koji ih nose da se osjećaju Talijanima ako se Talijanima smatraju (u Rijeci je vrlo mnogo upravo takvih hrvatskih prezimena pisanih u talijanskoj i hrvatskoj verziji, jedni se osjećaju Hrvatima, drugi Talijanima).


Činjenica jeste i mislim da ju ne treba, niti se smije osporavati, da su nakon drugog svjetskog rata pripadnici talijanske nacionalne manjine pod pritiskom iselili sa hrvatske obale, iako su neki stoljećima ovdje živjeli. Nepošteno je s naše strane pokušati prikazati te ljude kao one koji su se ionako doselili između dva rata, kada je naša obala bila zalog na kockarskom stolu onih koji su rat dobili i počeli krojiti svjetsku politiku. U odnosu na broj Talijana na našoj obali prije drugog svjetskog rata, danas ih svakako ima daleko manje, ali uvredljivo je pročitati "kako su nasuprot njihovom malom broju, bezbrojni dokazi rimske i venecijanske kulture koji su preživjeli razaranja i uništavanja Slavena". I to iz usta onih koji su sav mramor s antičkih građevina iskoristili gradeći nove crkve i palače po Rimu! U Rimu je to bilo recikliranje građevinskog materijala, dok je s ove strane Jadrana to bilo namjerno uništavanje rimske kulture?!


Treba li se čuditi onda prosječnom turistu koji pri pogledu na našu obalu izjavljuje kako je šteta što su izgubili bolji dio Jadrana? Svakako ne treba. Dok god po novinama inzistiraju navoditi kako se "danas" hrvatski gradovi zovu, kao da su jučer preimenovani, nastavit će se njegovati taj osjećaj povijesne nepravde "gubitka" hrvatske obale.

 
napisala Roman Tales, 09:50 ¤ Permalink ¤


0 Comments:


Objavi komentar

~ back home
eXTReMe Tracker