4. listopada 2009.
Kraj svijeta

Ima dana kada iskreno poželim da nas onaj asteroid Apophis zvekne punom snagom, jer bolje kao vrsta nismo ni zaslužili. Obično me takve misli opsjednu kada pročitam nešto što me duboko uznemiri, a zadnjih dana ispada da samo ružne vijesti dolaze do mene, od hapšenja pedofilskog trojca u Engleskoj do dokumentarca o trgovanju bijelim robljem iz istočne Europe. Ne vrijedi radi loših ljudi uništiti život na cijeloj planeti, ali spontano odmah dozovem tog Apophisa.


Prije nekoliko dana prikazana je emisija "Voyager" na drugom programu talijanske državne televizije, koju sam odbila gledati, ne samo radi bombastičnih najava, već i radi antipatije prema tom stilu emisija kada nastoje sasvim "ozbiljno" tretirati teme koje imaju malo veze sa znanošću, a kao odgovaraju na važna pitanja, razotkrivaju tajne i misterije ... ovaj put zakvačili su se kraja svijeta koji će nastupiti 21.12.2012. godine. Uopće ne bih trošila riječi na tu temu da me moja susjeda, inače žena s diplomom biologa sa sveučilišta "La sapienza", koja je k tome i nekoliko godina radila u laboratoriju sveučilišta "Cattolica" u Rimu, mrtva ozbiljna nije obavijestila kako će se upravo toga dana promijeniti Zemljini magnetski polovi i tko zna što će se sve desiti(!?). Nije ona jedina koja je pokazala zabrinutost oko tog datuma. Iz drugih izvora doznala sam kako nas upravo tog dana očekuje opasno poravnavanje planeta s centrom galaksije, na kraju kojega je crna rupa koja bi mogla progutati cijelu galaksiju. Kada sam izrazila nevjericu i sumnju u takvu vrstu scenarija (na kraju krajeva, sve ako se planete i poravnaju sa Suncem i centrom galaksije, opet svaka planeta ostaje u svojoj orbiti, tako da ne vidim u čemu je problem), izvučen je ključni argument - kalendar Maya završava upravo tim datumom! Neka mi Maye oproste, ali narod koji je manje-više umro od gladi jer nisu bili svjesni da čišćenjem terena i kasnijom poljoprivredom iscrpljuju plodno tlo i radi toga moraju seliti ili ići sve dalje saditi nasade rajčica i paprike, možda je ipak trebao manje gledati u zvijezde i hvatati djevice za žrtvu,a više razmišljati kako se prehraniti ...


Kada sam krenula tražiti otkuda sva ta crna predviđanja, iznenadilo me koliko je internet pun i pretrpan (polu)informacijama, predviđanjima i dokazima o kraju svijeta na dan 21.12.2012. godine. Na svu sreću, dovoljno je dokaza i za tezu da tog dana neće biti kraja svijeta, pa kako sam ja oduvijek bila štreber, potrudila sam se odraditi svoju domaću zadaću i ponuditi materijal za čitanje onima koji vjeruju kako su Maye bile narod superiornih postignuća i znanja, te su napravili kalendar upravo do sudnjeg dana, kao i onima koji su uvjereni da će nas promjena magnetskih polova dokrajčiti, da ne zaboravim i one koji očekuju misteriozni planet Nibiru koji će se baš tada pojaviti, ako nas prije toga ne proguta ona crna rupa na kraju lanca planetarnog poravnavanja. Krenimo redom, najprije Mayanski kalendar.

Datum 21.12.2012. nije izmišljotina, uistinu se kalendar završava tim datumom. No, zaboravlja se jedna važna činjenica - Maye su valjda jedina stara civilizacija koja je imala ciklički kalendar, po kojem se ciklus od 400 godina ponavlja 13 puta, nakon čega se ne dešava ništa drastično, nego jednostavno počinje ciklus ispočetka. Kao što navodi Guido Magli, arheoastronom sa sveučilišta u Milanu, da su još uvijek živi, Maye bi vjerojatno napravile veliku feštu, nešto kao svi mi na novu godinu 2000. Sve da toga dana uistinu i treba doći kraja svijeta, Maye nisu ostavile nikakvog zapisa kako i zašto bi do kraja trebalo doći. Ostavili su nam samo kalendar, možda im se nije dalo klesati kamenje za još jedan ciklus, možda su mislili da im je do 2012. više nego dovoljno i ostavili da sljedeći kalendar u kamenu klešu potomci, tamo negdje 1990., recimo. Sasvim sigurno nisu računali s činjenicom da će sami nestati davno prije 2012. godine.

Priča o planeti Nibiru toliko je blesava da ne vrijedi trošiti riječi. Mislim, montiraju se teleskopi na satelitima, šalju se sonde prema kraju galaksije, a taj planet bi trebao baš 2012. izletjeti iz svog skrovišta, pokazati se u punoj veličini, materijalizirati iz ničega? Zeccharia Sitchin ga opisuje kao crvenog diva, tek nešto manjeg od našeg Sunca, a obzirom da se definira kao alternativni astronom, uopće me ne čudi što u jedan pasus uspijeva strpati sljedeća pitanja: Jesu li stari bogovi još uvijek ovdje ili su otišli? Hoće li se vratiti? Što će se tada desiti? Hoće li se dogoditi sljedeći Deluge ili Apokalipsa kad Nibiru sretne Zemlju? Što sa planetom X i mayanskim kalendarom 2012? Što sa Isusom? 

Što se pak, magnetskog polja tiče, geolozi, geofizičari i slične struke, znaju i imaju dokaze da se magnetsko polje zemlje već promijenilo u povijesti i to ne jednom. Čovjek kao vrsta je preživio. Magnetsko polje našeg planeta se smanjuje, proces je vjerojatno već započeo, ali nitko  sa sigurnošću ne može reći kojeg dana će se ta promjena dogoditi, pogotovo što se ne radi o promjeni koja se dešava u 24 sata. Za pretpostaviti je da će Zemlja u  tom procesu biti izloženija zračenjima iz svemira, ali nama običnim smrtnicima veći problem bi trebala biti elektromagnetska zračenja kojima se sami svakodnevno dobrovoljno izlažemo.

U potrazi za informacijama koje će pobiti sva ta očekivanja kraja svijeta, sa zadovoljstvom sam odslušala predavanja američkog astrofizičara Neil deGrasse Tysona, onima koji razumiju engleski od sveg srca preporučam da odgledaju video snimke na FORA.tv. Ovdje govori o asteroidu Apophisu, a ovdje o planeti x i kraju svijeta 21.12.2012.

Nakon svega, ostavljam onima koji žele vjerovati u katastrofična predviđanja da idalje vjeruju, iako najveće katastrofe uzrokujemo sami kao vrsta. Klimatske promjene svake godine odnose sve više žrtava, efekt staklenika se izgleda više ne može zaustaviti, razine mora nam se podižu, umire nam drveće, po Pacifiku pluta ogromna količina plastičnog otpada ... a mi poput Maya gledamo prema svemiru ...

 
napisala Roman Tales, 09:42 ¤ Permalink ¤


0 Comments:


Objavi komentar

~ back home
eXTReMe Tracker