16. studenoga 2009.
Lukovi

Žalim što moje znanje nije takvo da biranim riječima opišem ljepotu luka u arhitekturi i objasnim njegov razvoj kroz povijesne epohe. Mislim da bih čak i mogla uz pomoć informacija sakupljenih na mreži, ali suhoparne informacije svatko je sposoban i sam pronaći. Ipak i unatoč, o lukovima jednostavno moram pisati jer oni me dočekuju i ispraćaju i kojoj god kući krenula, onoj hrvatskoj ili onoj talijanskoj, lukovi mi prvi daju do znanja da sam blizu doma.

Kada je iza mene skoro 800 prijeđenih kilometara, umor i nešto tuge radi odlaska, dočekaju me lukovi najmlađeg rimskog akvadukta kojeg je dao podići car Aleksandar Sever, posljednji iz dinastije Severa, 226.godine. Akvadukt je nekada dovodio vodu s lokaliteta Pantano Borghese za Neronove terme koje je Aleksandar obnovio i koje su po njemu zvali terme Alessandrine. Upravo na mjestu gdje prolazim ispod akvadukta na povratku kući, lukovi su najviši (15 m) i najbolje očuvani. U srednjevjekovnom razdoblju akvadukt je srećom bio dovoljno daleko od gradskog centra da bi mogao poslužiti kao izvor građevinskog materijala. Kažu da se ovaj akvadukt dugačak 22 km koristio sve negdje do V stoljeća. Svaki put kad prolazim pod tim akvaduktom ili šećem u njegovoj blizini, drago mi je što je baš jedan car poput Aleksandra zaslužan za njegovo podizanje. Naravno da nema mnogo veze s građevinom i njenom ljepotom kakav je on čovjek bio, ali nekako mi je draže da nije bio neki egomanijak opsjednut veličinom i ubojica (a takvih u povijesti carstva nikada nije nedostajalo). Aleksandar Sever postao je carem u dobi od 14 godina zahvaljujući ambicioznoj majci i baki, koje su se potrudile da mu osiguraju naobrazbu dostojnu budućeg cara, ali i uspješno uklonile političke protivnike. Kada je konačno postao carem, jedan od prvih njegovih naloga bilo je osnivanje konzilija sastavljenog od 16 najutjecajnijih senatora s kojima se savjetovao prilikom donošenja odluka. Povjesna svjedočenja (Erodiano) navode da se ne pamti za vrijeme njegove vladavine da je netko bio osuđen na smrt bez procesa, a dok je on predsjedavao sudom redovno je dijelio pomilovanja neželeći donositi smrtne presude. Njegova vladavina uklonila je nepotrebni luksuz i ekstravagancije vlasti, smanjio je poreze, povećao broj terena za dodjelu veteranima, očvrsnuo valutu, osnovao urede za dodjelu kredita s niskom kamatom (4%) i čak pet puta na vlastiti trošak kupio žito i podijelio narodu. Period njegove vladavine bio je blagonaklonjen i Židovima, kojima je vratio nekadašnje privilegije, ali i kršćanima koje nije proganjao. Svojim motom učinio je izreku "ne čini drugima što ne želiš da čine tebi". Na kraju, glave mu je došao Massimino Trace, jedan od njegovih generala, iskoristivši negodovanje vojske, koja je caru prigovarala utjecaj majke, a zapravo nisu odobravali njegove pregovore s germanskim plemenima protiv kojih su krenuli u rat. Za razliku od Aleksandra Severa, cara kojeg se pamti po poštivanju Senata, umjerenosti i ljubavi prema umjetnosti, Massimino Trace vladao je svega tri godine, kao prvi imperator barbarin, rođen bez rimskog državljanstva i nikada nogom nije u Rim kročio, sve dok glasnici nisu donijeli u grad njegovu glavu nabijenu na kolac. Ubili su ga vlastiti vojnici, kao i njegovog sina i ministre, a raskomadanim tijelom cara i njegovog sina nahranili su pse.

Negdje oko Trsta, na povratku prema Hrvatskoj, osjećam da sam skoro kod kuće ... pogotovo ako puše bura koja pravi krijeste po morskoj površini i savija ono malo stabala prema sivom vapnencu. Teško je nekome naviklom na zelenilo ili ravnicu objasniti ljepotu golog kamena. Tu ljepotu, sasvim sigurno je uspio shvatiti Ilija Stojadinović, arhitekt, upravo onaj koji je projektirao most, dva prekrasna betonska luka, koja me dočekuju na par kilometara od doma. Most su nazvali Titovim, ali u to vrijeme, neposredno poslije njegove smrti, parole su bile "i poslije Tita Tito" ili "Tito, to smo mi", pa bi čudo bilo da ga nisu tako nazvali. Od 1980. godine do danas ne znam koliko puta sam prošla tim mostom, u početku sam čak i bilježila broj prijelaza, poslije je postalo tako normalno prelaziti preko njega da sam zaboravila brojeve. Sjećam se pogleda s trajekta na lukove u nastajanju, dana otvorenja kada su moji roditelji i teta otišli popiti kavu u Crikvenicu i najdramatičnijeg prelaska zadnjom večernjom autobusnom linijom iz Rijeke, kada nas je dočekao zatvoreni most radi prejakih naleta bure i vozača koji je mrtav-hladan rekao da nema volje čekati "aš ga čeka žena doma za vičeru, pa ćemo poć ko reful pasa", a sve to dok se autobus ugašenog motora na ulazu tresao pod naletima vjetra ... i prešli smo preko mosta, nas nekoliko putnika u tom zadnjem autobusu iz Rijeke, blijedi poput kreča i vozač koji nam je govorio "još malo i ćemo pasat". Sjećam se i mnogih drugih, bezbrojnih odlazaka s pogledom na osunčanu pučinu kada požališ što se ne možeš na trenutak zaustaviti ili zaustaviti trenutak i jednako brojnih povrataka kada je sunce već odavno zašlo za Učku i sada još samo treba preći preko mosta ...

Ne znam kojim lukovima se više veslim, onima Aleksandrovog akvadukta ili mostu; pogled na njih za mene znači da sam kod kuće. Pada mi na pamet izreka koju sam nedavno pročitala,  "kada ne znaš kamo ideš, sjeti se odakle si krenuo". Nikada ne zaboravljam odakle sam krenula, iako se sve rjeđe vraćam. Možda se baš zato posebno obradujem kad pronađem par lijepih riječi o Hrvatskoj. Ovaj put, u izdanju "Milano sette", lokalnog lista koji se besplatno dijeli po milanskim kvartovima, pronašla sam jako pozitivan članak o ljepotama kontinentalne Hrvatske ... još da sve to  opisano naučimo i unovčiti na najbolji način i dobrobit sviju ...

 

 
napisala Roman Tales, 09:34 ¤ Permalink ¤ 0 komentara
6. studenoga 2009.
Knjige s uzorcima za pletenje

Jučer pred večer obradovala sam se kao dijete Božiću, kada sam na vratima ugledala susjedu s 4. kata. Ne zato što se posebno volimo, već zato što sam u njenim rukama ugledala dugo očekivanu pošiljku. Susjedi umirovljenici, obično se negdje oko podneva vraćaju kući i ovo je drugi put da mi spašavaju pošiljke koje nova poštarica nema strpljenja uručiti kao njen prethodnik. Kada su mi prije stizale pošiljke prevelike za poštanski sandučić, poštar je redovno zvonio prijateljici u prizemlju, kako i piše na poruci koju smo zalijepili na sandučić. Nova poštarica, uvijek u žurbi i poprilično rastresena, pošiljke ostavlja čak i pred vratima zgrade i iako ne mogu sa sigurnošću reći da je njena krivica, činjenica je da dvije pošiljke nikada do mene nisu stigle. Jučerašnji paket koji mi je uručila susjeda, naručen je pred kraj rujna i pošiljka je krenula 27.9. iz Hong Konga. Već sam lagano počela gubiti nadu da ću ikada vidjeti tu pošiljku, obzirom koliko je vremena prošlo i zato je moja radost jučer bila više nego dvostruka.


Dvije naručene knjige upotpunit će moju kolekciju japanskih knjiga s uzorcima. Radi se o izdanjima Nihon voguea i u obje knjige nalazi se po 300 pletenih uzoraka. Slike su toliko jasne da je već po njima moguće skinuti uzorak, sheme su savršeno pregledne, čitljive i precizne, a iako je riječ o mekom uvezu, papir na kojem su stranice otisnute izuzetno je kvalitetan. Od srca ih preporučam svima koji već imaju nekog iskustva u pletenju i radu po shemama. Za čitanje shema nije potrebno znanje japanskog jezika jer na posljednjim stranicama možete naći slikovni prikaz, korak po korak, svakog od navedenih simbola u knjizi. Iako posjedujem poprilično veliku zbirku pletenih uzoraka, u vidu specijalnih izdanja različitih europskih časopisa, većinu ovih japanskih uzoraka nije moguće u njima pronaći. Za one koje zanima i pogled između korica japanskih knjiga, na stranicama japanskog amazona postoji i ta mogućnost: Knitting patterns 250 Kntting patterns book 250 100 aran uzoraka Crochet patterns book 300 Ovu knjigu posebno preporučam onima koji vole efekt heklanog patchworka, ali ih mrzi spajanje komada. Svi uzorci u ovoj knjizi napravljeni su iz jednog komada! Naručiti ove knjige nije nikakav problem, dovoljno je otići na stranice japanskog amazona ili YesAsia, a ako netko misli da mu je jednostavnije kupovati u Europi, iste knjige može naručiti i preko francuske stranice Junku ... doduše, cijena je po pojedinim knjigama više nego dva puta skuplja.


U zadnje vrijeme posvetila sam se pletenju kapica. Ove dvije na slici idu put Canade, mojoj maloj nećakinji u Edmonton gdje je već pao prvi snijeg.

Još lani sam kupila paket vune s namjerom da sebi nešto opletem i kada sam krenula raditi probne uzorke samo sam na probleme nailazila. Namjera mi je bila oplesti oplesti jedan model iz japanskog izdanja Couture knit 8 iz serije Let's knit, ali nikako nisam uspijevala prilagoditi shemu potrebnom broju očica, niti je efekt bio jednak onome na slici (model je rađen iglama br 4,2 dok ja moram raditi iglama 3,5). Nakon toga pokušala sam uzorak koji mi se svidio iz izdanja br. 5 iste serije, ali boja i uzorak mi nikako nisu pristajali zajedno. Na kraju sam započela s uzorkom čiji početak se vidi na slici ... i sad pletem i nadam se najboljem ...
 

 
napisala Roman Tales, 09:35 ¤ Permalink ¤ 0 komentara
1. studenoga 2009.
Laziogate

... ili seks skandal u Rimu

 

Protekli tjedan, politika Italije ponovno je začinjena jednim seks skandalom. Prvi čovjek Lazija, predsjednik regije, Piero Marrazzo, 27.10. podnio je neopozivu ostavku, nakon što je punom snagom buknuo požar skandala radi njegovih susreta s brazilskim transeksualcima na sjeveru grada. Za cijelu ovu priču najmanje je važno da li je Marrazzo plaćao seksualne usluge ženama ili muškarcima, kao privatna osoba mogao je raditi što je htio, ali Marrazzo je javna osoba na važnom položaju i neoprostivo je da se doveo u situaciju u kojoj su ga počeli ucjenjivati. Činjenica ostaje da se sada moraju provjeravati sve odluke donesene u proteklom periodu jer ostaje mogućnost da su neke od njih donesene pod pritiskom, a ne na korist regije.
Kao i uvijek kada na površinu političke žabokrečine ispliva ovako sočni skandal, novinski stupci i najozbiljnijih novina se počinju puniti intervjuima dojučerašnjih anonimaca, u ovom slučaju viadosa Brende, Natalie i drugih, koji su se zadnjih 7 godina susretali s predsjednikom regije,  još otkako je bio novinar RAI. Njegova politička karijera je i započela nakon uspješnog vođenja emisije "Mi manda RAI 3", koja za temu ima ispravljanje nepravdi učinjenih običnom građaninu, bez obzira da li su mu povrijeđena prava potrošača ili uskraćena prava koja mu inače zakonom pripadaju. Tako je i Marrazzo na valu uspjeha te emisije, "uvijek na usluzi građanima" kako je naglašavao, zasjeo na položaj predsjednika regije Lazio. Snažna identifikacija s njegovim TV likom zasigurno je pomogla njegovom izboru. Sliku borca za prava malih ljudi, uljepšavala je i obiteljska slika, brak sklopljen prije 4 godine s novinarkom RAI 3, s kojom ima i 8-godišnju kćer, uz dvije kćeri iz prvoga braka.
Skandal je izbio na površinu kada su uhapšena četvorica karabinijera koja su ucjenjivala Marrazza postojanjem kratke snimke na kojoj se vidi da je u društvu viadosa bez odijela i kravate. Istraga pokazuje da su ta četvorica imala dobro uhodani scenario dojava i uleta u stanove viadosa, a sjekira u med im je trebala upasti kada su naletjeli na predsjednika regije Lazio. Sve što je Marrazzo poduzimao nakon njihovog upada u želji da sačuva ugled ili poziciju, svjetlosne je godine daleko od slike nepokolebljivog borca za pravdu malog čovjeka. Politička moć svima, prije ili kasnije, udara u glavu.
Većina tog običnog svijeta koja je za njega i glasala, nadajući se da će napraviti reda u regiji i voditi računa o onima koji su ga izabrali, a ne o vlastitoj dobiti, uopće mu ne zamjera njegovu spolnu orijentaciju, niti je šokirana time što je zadovoljstvo tražio u naručju viadosa. Ali, ako se uzme u obzir da je Italiju pogodila recesija i da su mnoge obitelji prisiljene stezati remen i tražiti jeftiniju kupovinu po tržnicama i hard discount trgovinama, kada su zaposlenja nesigurna, a ugovori se ne obnavljaju, kada mladi s fakultetskim diplomama rade za 600-700 euro mjesečno, onda čitati kako Marrazzo plaća usluge viadosa 3-5.000 euro po susretu postaje i njihov problem i izaziva ljutnju. Legitimno je pitanje koliko zapravo plaćamo te političke pijavice kada bez problema plaća tolike svote za jedan susret, k tome zajedno sa suprugom otplaćuje kredit za stan kupljen za 1,3 milijuna eura, alimentaciju za dvoje djece iz prvog braka i sigurno ne ide jednom tjedno u kupovinu u potragu za jeftinijim deterdžentom.
Kako su transeksualci poprilično intervjuirani, doznali smo i da je Marrazzo na svoje susrete išao sa službenim vozilom i vozačem koji je čekao u parkiranom autu 20-tak metara od zgrade susreta. Navodno time nije učinio nikakav prekršaj jer auto i vozač su mu na raspolaganju 24 sata dnevno za sva kretanja, znači tim autom može i u šoping, po dijete u školu ili po potrebi na seksi čvenk. Isti onaj Marrazzo koji je u pravičnoj ljutnji znao kritizirati trošenje državnog novca na štetu običnog čovjeka, nije vidio nikakav problem što ga službeni auto vozi na sasvim privatnu aktivnost.
Kada se dotični filmić pokušao prodati na tržištu informacija (čitaj: žute štampe) čak se Berlusconi osjećao pozvanim nazvati ga i obavijestiti koja agencija nudi taj film na prodaju, tako da ih može kontaktirati i ponuditi da ga sam otkupi. Krasan savjet prvog čovjeka Italije! Srećom, pokušaj nije uspio, karabinijeri ucjenjivači su uhapšeni i iako je do zadnjega ponavljao da je žrtva, Marrazzo je ipak dao ostavku. Po meni, ostavku je dao jedino i isključivo s nadom da će na taj način prestati plima natpisa o njemu i njegovom seks skandalu. Kao i uvijek kada se ovako nešto desi oni "moraju prvenstveno misliti na svoju obitelj, koja im je na prvom mjestu". U jadnom pokušaju da da neki smisao svemu što mu se dogodilo Marrazzo je govorio i o "trenutku vlastite slabosti" , koji bi trebao ostati u sferi privatnog života i kao objašnjenje bi se i moglo uzeti u obzir da mu taj trenutak nije trajao zadnjih 7 godina.
Uglavnom, kao posljedica ovog skandala, pored ostavke ostalo mu je i narušeno zdravlje, manifestira cijeli niz psihosomatskih simptoma, radi kojih su njegovi bliski suradnici i obitelj zabrinuti. Govori se i o mogućnosti povlačenja u samostan Montecassino, gdje bi barem privremeno našao svoj mir.(?!)  Njegova supruga, koju je kao novinarku dopala neugodna dužnost da u noćnim vijestima čita najave naslovnica sljedećeg dana o skandalu čiji je protagonist njezin suprug, bila je u totalnom mraku svega što se s njime dešavalo u zadnja 3 mjeseca. Nakon prvotnog šoka, odlučila je ostati uz muža i dati mu svoju podršku, što je u državi poput Italije, dočekano sveopćim odobravanjem. "Ostati uz svog mušarca pod svaku cijenu", "staviti obitelj na prvo mjesto", "ljubav koja prevazilazi svaki problem", "znati oprostiti slabosti" i sl. moglo se čitati u člancima i komentarima. Ne vjerujem da mu je išta oprošteno! Nema te žene koja će samo tako prijeći preko skandala i poniženja, laži i prijevare, trenutka slabosti koji traje 7 godina. Žena je jednostavno donijela zrelu odluku kako nema smisla dotući političkog mrtvaca s kojim dijeli zajedničke hipoteke, već mu treba pomoći da izađe živ iz nevolja u koje se upetljao. Sigurna sam da će mu račun ispostaviti prije ili kasnije.

Na kraju, postavlja se pitanje imaju li uistinu seks skandali ikakve veze s političkim obavljanjem dužnosti? Nije li on mogao biti dobar predsjednik regije bez obzira na povremene susrete s viadosima? Po meni, čovjek koji uspješno laže sam sebe o vlasitoj spolnoj orijentaciji, koji svakodnevno laže svojoj supruzi tokom sve 4 godine bračnog staža, vrlo uspješno može lagati i biračkom tijelu. Čovjek koji bez problema troši tisuće euro na svoje seks susrete, nema realan odnos prema novcu i ne zna što znači živjeti od početka do kraja mjeseca, kao oni koji su ga na taj položaj izabrali. Administrirati novce regije ne može onaj koji ne vidi ništa loše u tome da službenim autom u pratnji vozača, ide zadovoljiti svoje "trenutke slabosti", jer tog vozača, taj auto i gorivo plaćaju porezni obveznici. Definitivno ne može donositi racionalne odluke, niti se može vjerovati u odlučivanje na opću dobit, nekoga tko se dozvoli ucjenjivati, bez obzira što je povod ucjenjivanju. Najgore od svega je što mi se čini da svi od reda zaboravljaju, pri tome mislim na novine, ali i sasvim obični svijet, da je predsjednik regije plaćao seksualne usluge (na stranu što je prostitutka u ovom slučaju muškarac, svejedno je riječ o prostituciji), a prostitucija je kriminalno djelo u ovoj državi - već samo to je bilo više nego dovoljno da se zatraži njegova ostavka.

 
napisala Roman Tales, 09:37 ¤ Permalink ¤ 0 komentara
eXTReMe Tracker