20. prosinca 2009.
Vikend izleti

Jučerašnje poslijepodne provela sam na rimskom sajmu koji je kao temu imao "Umjetnost i zanate" (arte e mestieri), na kojem je sudjelovala i moja vrlo kreativna susjeda koja održava tečajeve i bavi se izradom tiffany stakla. Ove godine nije bilo radionica kao prije, osim nešto malo tkanja i čipke na batiće, jednako tako nije bilo niti prodaje materijala za hobiste, pa me to donekle razočaralo, očekivala sam barem jedan štand s vunom i koncem. S druge strane, moj muž je bio oduševljen i na kraju sam mu se pridružila u štenji pred štandovima s ponudom svih onih delicija koje proizvode male tvrtke i poljoprivredna dobra. Kad već nije bilo vune u ponudi, posvetila sam se kušanju ovčjih sireva, meda,maslina, pršuta i salama, keksa i kolača, namaza od povrća, francuskih pašteta, španjolskog hamona ...Na kraju nismo otišli kući praznih ruku, u vrlo primamljivoj ponudi, nešto novaca ostavili smo Francuzima koji su u pravo vrijeme predstavili ponudu svojih pašteta, zatim salamu začinjenu mirtom sa Sardinije, slane kekse iz Apulije s komoračem, tanke pizze poput krekera s rajčicom i s ružmarinom iz Lazija i namaz od sušenih ciliegino rajčica sa Sicilije.
 

Tjedan dana prije moj suprug je organizirao izlet na jezero Bracciano, gdje nas je dočekao poprilično jaki vjetar i zubato sunce, ali unatoč hladnoći bilo je tako osvježavajuće disati punim plućima, daleko od gradskog smoga. Pogled na  galebove koji su se ljuljali na valovima, kormorane koji su se nastojali ugrijati pod suncem i labudove u plićaku jezera, prizivao je romantični ugođaj, sve dok se u šetnji uz jezero preda mnom nije stvorio ovaj mali tenk, hrđavi ostatak iz ratnih dana. Teško da bi se posjet muzeju avijacije mogao nazvati romantičnim, ali smješten je na uistinu lijepom mjestu, s krasnim pogledom na jezero, a valjda ima i nešto romantičnog u želji da provedeš dan na način kako to on želi. Nikako ne bi bilo fer odbiti kada me moj muž rado prati u trgovine s vunom i koncima, na izložbe ručnih radova i odgađa polazak da bih ja mogla na pletački susret u Torinu. Ovoj posjeti moj muž se veselio,dok sam se ja nadala da mi neće biti pretjerano dosadno, a na kraju, zabavila sam se daleko iznad svojih (i njegovih) očekivanja.
Postava ovog muzeja obuhvaća povijest avijacije od samih početaka, od letova balonom i dirižablom, prve letjelice braće Wright koju su replicirali u prirodnoj veličini do modernih aviona. U prvom dijelu muzeja izložene su prekrasne letjelice, s drvenim elisama, skoro u cjelosti drvene,iz prvih dana avijacije i na žalost iz prvog svjetskog rata. Od mita o Ikaru u čovjeku je izgleda postojala želja da poleti, a jednom kad se konačno ostvarila, te prekrasne letjelice odmah su iskorištene u ratne svrhe o čemu je svjedočio i ovaj zahrđali mitraljez iz tog vremena. S jedne strane modernizacija ratne opreme je potpomogla i razvoj civilnog avio prijevoza, ali slaba je to utjeha kad se zbroje sve one bombe bačene u ratovima do sada. Pored svakog izloženog aviona nalazi se i pano sa pričom o toj letjelici i njenim tehničkim detaljima, kao i povijesnim činjenicama, uključujući bitke i pilote. Na brojnim umjetničkim slikama prikazani su potreti nekadašnjih pilota ili scene iz bitaka, a pilotima koji su stekli slavu bilo obaranjem rekorda, bilo sudjelovanjem u bitkama posvećeno je više prostora, tako da se u muzeju našlo mjesta i za njihove dokumente, pisma, osobne predmete (na žalost neki od njih su sakupljeni po rušenju aviona i smrti pilota). Nakon tog prvog  muzejskog prostora uslijedila su tri hangara s avionima iz perioda pred drugi svjetski rat i vojnih aviona iz rata, uglavnom s omraženim obilježjem fašističke Italije. U tom prostoru najzanimljiviji su mi bili hidroavioni kojima su između dva rata Talijani obarali rekorde i sudjelovali na međunarodnim kupovima poput Schneiderovog, kada su 1934. godine ostvarili brzinski rekord do danas neoboren u toj kategoriji letjelica. Avion je u potpunosti realiziran u Italiji, od nacrta letjelice do motora izrađenog u FIATu. Najljepše u tom dijelu izložbenog prostora bilo je čitati o grupnim letovima između dva rata, kada su se obarali rekordi u brzini i udaljenosti, kada je uspješnost leta u potpunosti ovisila o pilotu, mehaničaru i navigatoru, kada nije bilo kompjutera koji su kontrolirali svaki aspekt leta. Brojne fotografije iz toga razdoblja, dijelovi opreme, putni kovčezi, karte, makete letjelica, uniforme i priče o pojedinačnim uspjesima zaokružile su sliku tog romantičnog perioda prije izbijanja drugog svjetskog rata.
Pored aviona konačno sam vidjela i kako izgleda enigma, mašina za šifriranje poruka iz drugog svjetskog rata i koju su spominjali u nebrojenim ratnim filmovima i romanima. Upravo činjenica da sam odgledala ni sama ne znam koliko ratnih filmova i pročitala romana sa ratnom i špijunskom tematikom, vrlo lako te odvede u svijet mašte, udalji od realnosti u kojoj su svi ti avioni imali stvarnu ulogu, nisu bili filmski rekviziti, jednako kao što su piloti na slikama  bili stvarni ljudi, ne holivudski glumci. Dok smo tako kružili među svim tim avionima i eksponatima zaista je bilo lako zaboraviti koja je stvarna namjena tih aviona bila, neki su uistinu poput igračaka u usporedbi s današnjim avionima, sve dok se nismo našli pred jednim avio kosturom koji nas je podsjetio da "unuci i praunuci" ovih izloženih aviona još uvijek iz istog razloga, čak i na istom mjestu, kruže nebom. Pripadnici misije u Afganistanu 2006. godine pronašli su negdje pored Kabula ostatke aviona Ro 37 bis koji je 1938. Italija prodala Afganistanu i taj relikt sada čeka restauraciju, pošto niti jedan nije čitav preostao nakon drugog svjetskog rata.
Kao što sam već u nekoliko navrata rekla, svaki posjet muzeju ili izložbi je vrlo osobni doživljaj, a ovaj put, koliko god me postava oduševila i koliko god sam se stvarno zabavila, toliko su mi osjećaji na kraju ostali podijeljeni. S jedne strane, moraš se diviti upornosti i želji čovjeka da poleti, s druge strane oduševljenje splašnjava kad shvatiš da su svi ti avioni imali ratnu namjenu, čak i kada izgledaju poput malo većih igračaka. Za one koji žele vidjeti koju sliku više iz muzeja LINK za web album.

 

 
napisala Roman Tales, 09:27 ¤ Permalink ¤


0 Comments:


Objavi komentar

~ back home
eXTReMe Tracker