24. veljače 2010.
Big blue 2010

Prije nekoliko godina, jedan kolega moga supruga, dobio je vrlo poželjan premještaj po službenoj dužnosti u Bruxelles, diplomatsku delegaciju Italije pri EU. Ugodno radno okruženje, više nego dobro plaćeni posao, stanovanje u lijepom kvartu, reklo bi se idila, a njegova supruga nije izdržala niti par mjeseci, vratila se u Italiju i ostavila ga samog da odradi svoj mandat. Kada sam saznala razloge njenoga odlaska, jedina misao mi je bila da se radi o krajnje razmaženoj osobi koja traži kruha preko pogače. Naime, ona je otišla iz Belgije jer nije više mogla podnositi kišu! Svakodnevna kiša je počela djelovati na njeno raspoloženje i od normalne i aktivne žene počela se i sama razvlačiti poput kišne gliste bezvoljna za bilo što. Nakon kišovitog prosinca, siječnja i na kraju veljače u kojoj svakodnevno pada kiša, nekako ju bolje razumijem ... Kiša ove godine je potpomogla da se moj siječanjski blues protegne i na veljaču, uglavnom zato što mi onemogućava da boravim vani, a stalni boravak u zatvorenom samo povećava osjećaj tromosti, usporenosti i totalne neučinkovitosti. Navečer nabacim slušalice na uši, odaberem nešto na streamingu ili neku od kostimiranih drama i brojim kvadratiće na heklanim trakama mojih zavjesa u nastajanju. Kukica br 0.60 i konac br 50 baš i nisu najlakši za rad kada ti vid počinje slabiti, ali konac sam prilično davno kupila i sada ga na neki način moram potrošiti.
Zelena vesta još uvijek čeka da uhvatim inspiraciju za zadnjih par redova. Preračunala sam se pri kupovini i potrajalo je dok sam otišla kupiti još jednu štrenicu (srećom pronašla sam istu seriju boje). Kada je nedavno Interwave ponudio veliki popust na svoja izdanja, nabavila sam si vrlo koristan vodič "Yarn requirements" ili "koliko vune mi treba" u slobodnom prijevodu. Unutar njega izlistane su potrebne količine vune u metrima za rukavice, kape, šalove, veste i džempere, obzirom na veličinu gotovog pletenog predmeta. Npr. želite li plesti džemper kojem će širina prsa biti 100 cm, a na vuni koja vam se dopada stoji da ćete dobiti 16 očica na 10 cm, po ovom vodiču trebate kupiti 1069 metara vune (jednostavno podijelite ovaj broj s brojem metara u štrenici). Ove metraže vrijede uglavnom za glatki bod ili bod s čipkanim uzorcima, za uzorke s pletenicama preporučljivo je kupiti koju štrenicu viška.

Nedjeljno popodne provela sam u razgledavanju izložbe "Boldini i talijanski impresionisti u Parizu" u prostoru Chiostro del Bramante u blizini Trga Navona.
Kao i uvijek fotografiranje je bilo zabranjeno, a jednako toliko i nemoguće radi broja posjetitelja, pa ako nekoga zanima izložene radove može pogledati ovdje.
Nakon odgledane izložbe, koja nam se izuzetno dopala, šetnjom smo prošli preko Trga Navona koji je nedjeljom uvijek pun neotkrivenih talenata u vidu slikara, svirača, mađioničara ... Lokali baš i nisu bili puni posjetitelja, jednako kao ni trgovine. Rim je oduvijek poželjna turistička meta, ali itekako se osjeća kriza zadnjih godinu dana. Ne samo da je opao broj turista, već i oni koji dolaze daleko manje troše.

Jučerašnje poslijepodne proveli smo na rimskom sajmu nautike "Big blue". Dok je moj muž fotografirao brodice,  ja sam rastreseno promatrala posjetitelje, nehotično prisluškivala njihove razgovore:
 "Baš sam se pitao kako to da Lino nije došao. Je li istina da sam se pitao?", obratio se svojoj pratilji, koja je odobravajući klimala glavom. "Kada evo i vas ovdje! Znao sam da ovakav sajam ne može proći bez tebe. Planiraš mijenjati brod?" ...
A onda me u jednom trenutku uhvatila nelagoda, posljedica trenutka spoznaje da nikako ne pripadam na to mjesto. Moje zimsko bljedilo nasuprot preplanulim licima žena koje su pratile "morske vukove" u potrazi za novim morskim igračkama, moji zaobljeni bokovi nasuprot njihovoj mršavosti osušenih haringi, moja anonimna svijetloplava jakna kupljena za male novce u Nizozemskoj nasuprot brandovima i simbolima u vidu krokodila, morskih pasa i pingvina (ok, izmišljam, ali svi ti brandovi uvijek imaju nekakvu živinu kao simbol), moj ručno pleteni džemper nasuprot tamnoplavom kašmiru s bijelom košuljom ispod (to mora da je casual stajling za ovakve prigode) ... k tome, lupilo me da bih u tom paviljonu za jednu jeftiniju jahtu trebala prodati sve nekretnine u Hrvatskoj i sve u Italiji i vjerojatno još uzeti nešto malo kredita. Srećom, taj trenutak me vrlo brzo prošao, krenula sam u potragu za idealnom barkom kojom bismo mogli lagano ploviti od uvale do uvale i poprilično se zabavila.
Najprije mi je jedna mlađahna hostesa očistila prsten do visokog sjaja, usput objašnjavajući zašto će mi ta biopolirajuća krema (koja nimalo ne zagađuje, predivno miriši i toliko je bio da ju valjda možeš i jesti), promijeniti život i način čišćenja. Vjerujem da su one preplanulih i zategnutih lica, bez problema plaćale 20 euro za tu magičnu kremu kojom će im FIlipinke laštiti metalne predmete po kući. Ostala je u nevjerici kada sam joj rekla da joj se zahvaljujem na čišćenju prstena, ali mi ni na kraj pameti nije plaćati sredstvo za čišćenje skuplje od kreme za lice.
"Stvarno nećete kupiti?", pitala je čudeći se.
"Stvarno neću", odgovarala sam s osmijehom, "znaš, mojim slavinama najbolje čini alkoholni ocat za 50 centi po litri".
Šećući kroz paviljone sakupila sam i priličan broj olovaka, privjesaka, kapa, blokića, uspjela sam isprobati i jedan "savršeni, medicinski, odobren od ministarstva, neponovljivi, jedinstveni itd." madrac, "kojega ćemo vam personalizirati nakon besplatnog pregleda kod našeg osteopate" (nisam mu imala srca reći da me osteopati ni najmanje ne impresioniraju). Pitala sam blagoglagoljivog prodavača gdje mu je prodajni salon, a kada mi je rekao da nemaju salon, nego dolaze u kuću na poziv, razišli smo se uz obećanje da ću ih "svakako nazvati". Pred sam kraj obilaska naišla sam i na štand proizvođača maslinovog ulja iz okolice Viterba gdje sam kušala posebno i fantastično dobro ulje! Aromatizirana maslinova ulja mi nisu nepoznanica. I sama radim ulje aromatizirano bosiljkom, ljutom papričicom i suhim rajčicama, ali ovo aromatizirano limunom i narančom je nešto posebno i sasvim drugačije. Gospođa na štandu nam je rekla da su započeli s tom proizvodnjom obnavljajući starinske recepture. Ulje nije aromatizirano nakon proizvodnje, kao što je to uobičajeno, već se istovremeno s maslinama u prešu ubacuju i limuni, naravno biološki, bez tretmana na kori nakon berbe i kasnije u separatoru ostaci limunovog soka odlaze zajedno s tamnom vodom. Konačni rezultat je ulje s delikatnim okusom limuna, bez traga kiselosti, ali s onom fantastičnom aromom koju osjetite trljajući koru domaćeg limuna među rukama. Od ove godine započeli su i proizvodnju ulja s narančama (još nisu niti etikete proizveli za tu verziju) i obje verzije ulja su mi se toliko dopale da sam ih nakon kušanja jednostavno morala kupiti. Cijena ovoga ulja je nešto viša od uobičajene, dok ta zadruga ulje prodaje po nekih 7 euro za litru, aromatizirano ulje se prodaje u bocama za 14 euro. Meni se ta cijena nije činila pretjerano visokom, pogotovo ne u svjetlu činjenice da kod nas uz obalu prodaju ulje u plastičnim bocama za daleko višu cijenu.
Carabinieri su na svom štandu predstavili aktivnost očuvanja podmorskih arheoloških nalazišta, prikazan je i rad na očuvanju okoliša i morske flore i faune, a u toku je bio i jedan znanstveni skup. Samo krajičkom oka sam bacila pogled na promotivni materijal na kojem je pisalo kako "more ne razdvaja, već povezuje narode koji žive na njegovim obalama". Lijepo i poetično, samo, ne moramo se baš tako jako povezivati da nam dolaze u naše vode ribariti, pogotovo nakon što su vlastitu obalu upropastili neumjerenim kočarenjem.
Moj muž i ja smo se zabavili na sajmu, iako smo primijetili da su ove  godine izlagači postavili plovila na način da onemoguće posjetiteljima s malo novaca i  puno znatiželje, da im kradu vrijeme razgledavajući. Zadnji puta, skoro svaki veliki, luksuzni gliser smo pregledali i iznutra, ovaj puta zadovoljili smo se samo sa škicanjem izvana. Pošteno rečeno, ionako nam nije namjera bila potpisati ugovor za kupovinu nekoga od izloženih plovila, već jednostavno dobiti predodžbu što tržište nudi i kako se kreću cijene, da bi mogli odrediti povoljnost cijene nekog polovnog plovila. Cijene tih velikih plovila nisu uvijek astronomski nedostupne, mnogi ih kupuju na leasing i na kredit, ali nije li bez veze kupiti brod za 50.000 euro i onda ga držati u luci jer za jedan đir od sat vremena navigacije treba barem 40 litara goriva potrošiti? Upravo zato, luke i lučice uz obalu su pune lijepih, velikih brodova, koje nositelji leasinga (vrlo rijetko vlasnici u punom smislu riječi) uglavnom koriste kao šatore na valovima ... unatoč slici života na visokoj nozi koju žele ostaviti, dok pod mjesečinom srkuću pićence izloženi pogledima prolaznika na obali.

 
napisala Roman Tales, 08:29 ¤ Permalink ¤ 0 komentara
8. veljače 2010.
Metalne kružne igle

Plesti sam naučila na običnim ravnim iglama, onima koje sam 1985. godine mogla pronaći u riječkim trgovinama. Aluminijske dugačke igle nevjerojatno su nepogodne za tzv. njemački način kojim ja pletem i koji sam naučila iz knjiga prevedenih s njemačkog. Uglavnom se pod kontinentalnim stilom ravnopravno podrazumijevaju njemački, istočnoeuropski (ruski) ili kombinirani način pletenja, koji se razlikuju po načinu izrade očica, ali im je zajedničko da se pri pletenju radna nit zahvaća iglom, dok se u engleskom načinu nit rukom nabacuje na iglu. Sjećam se da se moja mama kočila od smijeha gledajući me kako se borim s prvim redovima pletiva, odnosno "veslam" iglama po njenim riječima. Već nakon prvog džempera ostavila sam se standardnih igala i u potpunosti prešla na kružne igle, ravne igle uopće ne posjedujem niti znam njima plesti. Za kontinentalni način pletenja kružne igle su najbolji izbor jer čak i veliki komadi pletiva ne opterećuju ruke, već komotno leže u krilu, pogotovo ako se radi s debljom vunom koja traži veliki broj igala.

Moje prve kružne igle "Dural - extra" bile su slovenske proizvodnje i posjedovala sam sve brojeve od 2 do 6. U odnosu na kružne igle koje su se u to vrijeme mogle nabaviti smatrala sam ih apsolutno savršenima, bez obzira što su im se vrhovi nakon nekog vremena gulili i aluminij ispod zaštitnog sivog sloja u kombinaciji s vlagom ruku ponekad je sivkasto prljao svjetlije pletivo. Spojevi su im bili dovoljno dobro napravljeni da očice nisu previše zapinjale u prelazu s kabla na iglu, ali kablovi im nisu bili baš najbolji, prilično kruti i teški za izravnavanje. U istoj kategoriji kvalitete su i igle slovenskog proizvođača LIK, koje su čak bile pogrešno numerirane, pa sam uvjerena da radim iglama broj 4, na jednom džemperu dobila leđa veća od prednjice. Tek tada sam išla izmjeriti te igle kupljene kao igle br 4, da bih ustanovila da se radi o iglama za pola broja većima.
Negdje početkom 90-tih konačno su i u naše trgovine stigle Prym kružne aluminijske igle i u odnosu na one koje smo do tada mogli nabaviti bile su značajan iskorak u kvaliteti. Prym su solidne igle, ugodnih spojeva koji ne prave problema prijelazu očica, ne moraju se posebno gurati prema metalnom dijelu, ali plastični kablovi su uglavnom s velikom memorijom, tako da ih je preporučljivo prije upotrebe nakratko uroniti u vruću vodu da se odvrte. Cijena u Hrvatskoj im nikako nije povoljna. Zadnje sam jednog ljeta kupila po cijeni od 35 kuna, što je skoro 7 euro, a za te novce se vani mogu kupiti daleko bolje i kvalitetnije igle. Samo usporedbe radi, u većini engleskih online trgovina iste te igle se prodaju po cijeni ne višoj od 3 euro. U kategoriji jeftinih igala definitivno su najbolji izbor, pa su onima koji traže najjeftinije moguće igle, a da ipak posjeduju koliko toliko dobre karakteristike, Prymove igle solidan izbor (na slici je vidljiv jednak oblik Prym i Addi turbo igle). Nikako ne treba miješati Prym aluminijske igle s novom verzijom Prymovih inox express igala koje mnogi preporučaju kao solidnu jeftiniju zamjenu za Addi ili KnitPro igle. O povoljnosti cijene u odnosu na druge metalne igle uglavnom govore američki pletači, u europskim trgovinama se teže nalaze i nije tako velika razlika u cijeni u odnosu na popularne Addi igle. Ipak, uspijete li negdje pronaći Prym inox express igle, metalne i sa tamnim kabelom, svakako ih kupite odgovara li vam cijena jer su vrlo ugodne za rad i kabel je dovoljno fleksibilan i savitljiv da njime možete raditi i magic loop.

Otkako je i kod nas otvoren LIDL, na njihovim povremenim ponudama mogu se naći pakiranja od dvije kružne igle različitih brojeva, npr. 3 i 4 ili 3,5 i 4,5 za vrlo mali novac. (na slici su redom Addi, Prym i Lidl igle) I sama imam nekoliko njihovih igala, ali priznajem da mi služe isključivo kada moram privremeno skinuti pletivo sa igala na kojima pletem. Kabel im je vrlo krut i ponekad je spoj s iglom tako loš da pletivo na prijelazu zapinje, a nema veće frustracije nego stalno gurati očice preko te prepreke. Jedan par tih igala sam doslovno bacila koliko su očice zapinjale u spoju, a drugi par istoga broja još uvijek ponekad koristim kao držač očica, tako da je s tim iglama pomalo lutrija, mogu biti zadovoljavajuće, a možda ćete ih morati baciti. U svakom slučaju jedina prednost im je više nego niska cijena, 1 euro po paru igala. Za razliku od kružnih igala isplati se kupiti pomoćne igle za pletenice ili set igala od 5 komada koje će služiti isključivo kao pomoćne igle pri završavanju kapica npr, ako niste vični magic loop tehnici ( za pletenje čarapa nisu najsretniji izbor jer ima i daleko boljih).

U kategoriji metalnih kružnih igala podijeljena su mišljenja o tome koje su najbolje. Kao prvo, metalne kružne igle nisu pogodne za one koji rade jako labavo, niti za one koji tek počinju učiti plesti, jer im je odlika izuzetna glatkoća radi koje očice doslovno klize po njima, pa je nekima teže držati pod kontrolom rad i očice im ispadaju sa igala. Metalne igle su u početku hladne na dodir i pri pletenju proizvode tipičan zvuk, ali ako volite metalne igle, onda je danas samo pitanje koje odabrati jer izbor je popriličan. U mojoj kolekciji igala najviše brojeva pokrivaju Addi i to turbo verzija. Proizvođač ovih igala poslušao je zamjerke svojih klijenata koji vole raditi čipke i općenito rupičasto pletivo, pa je pored turbo verzije proizveo i verziju lace, gdje su vrhovi igala oštriji i duži, pogodniji za izradu čipke. Igle turbo su izuzetno glatke, lagane, očice savršeno klize, prijelazi s kabela na iglu su neosjetni, a PVC kabeli su mekani i savitljivi, skoro bez memorije, pogodni za magic loop. Najvažniji nedostatak ovih igala je što se radi o aluminijskim iglama presvučenima nikelom, pa oni koji su na nikel alergični ove igle ne mogu koristiti. Iz istog razloga ne mogu koristiti niti igle Knit Pro, koje se u USA prodaju kao KnitPicks. KnitPro igle, za razliku od Addi turbo igala, imaju nešto oštriji i duži vrh, ali u usporedbi s Addi lace verzijom razlika se svodi na kabel. Knit Pro igle imaju nešto tanji i mekši (ljubičasti) kabel, ali radi se, po meni, o minimalnim razlikama. Moje prijateljice koje pletu čarape na kružnim iglama magic loop metodom više vole Knit Pro, vele da im je kabel mekši i prijelaz na iglu s kabela lakši, ali iskreno,  ja tako veliku razliku nisam osjetila. Dosta toga ovisi i kako netko hvata očice, pa nekome tko inače labavo plete, očice mogu ljepše izgledati na Knit Pro iglama jer im je vrh nešto duži, tako da se očice izrađuju na tanjem dijelu igle. Jednako mi se dopadaju i Addi i Knit Pro igle, u oba slučaja radi se o vrlo glatkim iglama, laganima, s kabelima koji su mekani i savitljivi.
Otkako je američki dolar oslabio u odnosu na euro, cijena europskih igala nije im najpovoljnija, pa bez obzira što uglavnom svi vrlo povoljno govore o Addi metalnim kružnim iglama, jednako tako i traže jeftinije varijante metalnih igala koje će biti barem približno dobre kao Addi, ako već ne posve jednake. U zadnje vrijeme, na američko tržište probija se kineski proizvođač inox metalnih igala Hiya Hiya. Uspjela sam nabaviti nekoliko komada tih igala na rasprodaji radi zatvaranja jednog UK online dućana i iako mi je prvi dojam bio nepovoljan (uglavnom radi ljutnje što su mi poslali pogrešne veličine igala) moram priznati da sam promijenila mišljenje. Igle su od inoxa ( na slici gornja je igla Hiya Hiya, donja Addi turbo, a na ovoj je donja KnitPro), pa ih mogu koristiti i oni koji radi alergije ne mogu raditi s Addi iglama, izuzetno su lagane, spojevi sa kablom su neprimjetni, kabel je mekaniji od Addi, na svakoj igli je laserski neobrisivo upisana veličina, pokrivaju sve moguće veličine igala i kablova, a pogotovo za one koji vole plesti čipke Hiya Hiya je nešto najbolje što postoji na tržištu. Dok još uvijek neke ljubiteljice pletenih čipki po Slavoniji pletu žicama sa kotača bicikla, Hiya Hiya proizvodi igle za čipku svih mogućih dužina kablova (počevši od 22  cm sve do 150 cm) i veličina igala - za sada su jedini, meni poznati, proizvođači kružnih igala veličine 0.70 mm, 1 mm, 1.20 mm, 1.50 mm, 1.75 mm i dalje sa standardnim veličinama koje i drugi proizvođači nude. Što se cijene tiče, iako su u USA jeftinije nego Addi igle, u usporedbi s cijenom po kojoj se u Europi mogu nabaviti Addi igle, ipak su nešto skuplje, u prosjeku za jedan euro po paru igala. Pored Hiya Hiya, još jedan kineski proizvođač izašao je na tržište s inox iglama, ali za sada ChiaoGoo igle imam samo u bambus verziji.
Addi, KnitPro i Hiya Hiya mogu se nabaviti i u verziji kompleta igala kojima se kabeli po potrebi mogu mijenjati, tzv. interchangeable setovi, od kojih je cijenom najpovoljniji KnitPro, a pored toga na iste kabele se mogu monitrati i njihove drvene i plastične igle. Jedini razlog radi kojeg si nisam do sada priuštila jedan od tih setova je taj što ne radim s iglama većima od broja 5, pa mi se takvi kompleti jednostavno ne isplate.

Za kraj i nekoliko linkova gdje se spomenute igle mogu i kupiti. Trenutačno je u engleskoj online trgovini Kangaroo ponuda za besplatnu poštarinu svih Addi igala do kraja veljače. Navedenoj cijeni skidajte i 19% VAT pošto je Hrvatska van EU. U istoj trgovini možete nabaviti i Prym igle, daleko jeftinije od 34 kune koliko sam čula da koštaju u Rijeci.
Kada istekne period besplatne poštarine, Addi igle su povoljnije cijene u njemačkoj online trgovini Wollbox. S obje trgovine moja iskustva su izuzetno povoljna.
Knit pro igle se mogu kupiti u njemačkoj online trgovini Wollfactory u svim veličinama, dok su nešto jeftinije u engleskoj trgovini Get Knitted, ali nisu na raspolaganju sve veličine fiksnih kružnih igala (zato imaju dobru cijenu interchangeable seta). Hiya Hiya igle cijenom nisu konkurentne Addi i Knit Pro iglama, ali radite li čipkane stolnjake definitivno vrijedi naručiti igle u brojevima koje samo oni proizvode.
U ovom osvrtu na metalne kružne igle, nisam spomenula one koje su američkim pletačima cijenama i zastupljenosti u trgovinama pristupačnije; svakako su jeftinije Susan Bates Quicksilver igle od 7 dolara nego Addi za 13,50, a kako sam imala priliku saznati od naše Vanchy s njima se sasvim ugodno plete. Jedine igle koje su jeftinije u USA su Square kružne igle koje preračunato koštaju 10 euro naspram 12.50 koliko se za njih treba izdvojiti u njemačkom online dućanu. No, ako kojim slučajem patite od artritisa, karpalnog tunela ili vam se koče prsti nakon nekog vremena što držite igle u rukama onda su, vele, Square igle idealno rješenje. Osim toga, zahvaljujući svom kvadratnom obliku igala, očice uvijek ispadaju jednake, čak i ako na njima pletu različite osobe! Za sada još nisam imala priliku isprobati kako je plesti s kvadratnim kružnim iglama, ali prvom prilikom mislim i njih nabaviti. 

 
napisala Roman Tales, 08:31 ¤ Permalink ¤ 0 komentara
eXTReMe Tracker