22. siječnja 2011.
Maxi pull br. 2

Prvi "Denny Rose" pulover radila sam prema slici iz kataloga za ovu sezonu i na osnovi opletenog probnog uzorka. No, kada sam stigla do dijela kada je trebalo montirati rukave i sve dalje nastaviti plesti u krug, unatoč računanju i mjerama koje sam imala, počela me mučiti sumnja koliko će dobro pristajati i mogu li se pouzdati samo u računanje i mjere, bez i jedne jedine probe?

Srećom, moja mlada susjeda, studentica druge godine medicine, identične je građe kao i mlada enologinja koja je haljinu trebala dobiti na poklon za rođendan. Giorgia mi je dva puta vrlo rado probala haljinu i time mi olakšala pletenje do kraja, barem se više nisam mučila pitanjem hoće li pristajati. Nakon zadnje probe odlučila sam  Giorgin entuzijazam i komplimente mom pletivu nagraditi istom haljinom koju je tako nevoljko skinula na zadnjoj probi. Jeste li ikada vidjeli ženu kako se ogledava svjesna da joj nešto lijepo stoji?  Na stranu pohvale izrečene prvoj haljini na kojoj joj se sve dopadalo, od kroja, uzorka, boje i mekoće vune, Giorgia je osoba koja jednostavno zaslužuje imati ono što joj se dopada. Ne samo da je odlična i redovna studentica na studiju koji nije nimalo lagan, već i nekoliko dana u tjednu radi da bi svojima olakšala teret nimalo jeftinog i dugotrajnog studiranja, k tome je izuzetno skromna i pristojna djevojka. Vjerujem da je svjesna svoje vanserijske ljepote, ali izgledu pridaje daleko manje važnosti od većine svojih talijanskih vršnjakinja, njegujući prirodni "voda i sapun" look.


Uglavnom, nakon posljednje probe otišla sam kupiti istu vunu i za nju, ali kako na žalost nije bilo iste nijanse, kupila sam joj  sivo-plavu, znajući da nosi sive čizme i ima nekoliko sivih dolčevita ako poželi obući ispod haljine. Mislila sam da će pletenje druge haljine biti daleko jednostavnije, ali uspjela sam si sama iskomplicirati život. Na slici se vidi oznaka žutom vunom do koje sam morala oporiti, ne zato što sam pogriješila u pletenju, već zato što sam u trenutku rastresenosti, na krivoj strani, odrezala nit do samog čvora u spoju, prije nego sam istu nit "sakrila" u pletivu, umjesto one koja je već bila sakrivena. Nisam mogla riskirati da se pri prvom nošenju čvor odčvori i u pletivu nastane rupa, tako da mi nije preostalo drugo nego oporiti. Inače, ne volim vezati niti u čvor kad mijenjam klupko, uvijek radije koristim metodu filcanja niti Na prvoj haljini rađenoj smeđom vunom niti sam filcala bez imalo problema, na ovoj sivoj boji niti se nikako nisu htjele spojiti. Pojma nemam zašto, riječ je o istoj vuni, samo različite boje, tako da sam bila prisiljena čvorovima vezati niti novog klupka.


Jutros sam haljinu odnijela Giorgi na poklon. Osmijeh nija skidala s lica ... a nisam ni ja gledajući njeno oduševljenje.

 
napisala Roman Tales, 07:44 ¤ Permalink ¤


0 Comments:


Objavi komentar

~ back home
eXTReMe Tracker