31. siječnja 2011.
Online kupovina u Italiji

U nebrojenim prilikama do sada uvijek sam pohvalno govorila o kupovini na internetu. Povoljna cijena, veliki izbor i kvalitetna usluga  osnovni su razlozi radi kojih se odlučujem na taj vid kupovine, ali s ogradom da se ne radi o talijanskim on line trgovinama.
Izuzetno je frustrirajuće čitati hvalospjeve talijanskoj vuni na Ravelryju i istovremeno nemati mogućnost kupiti istu u nekoj od lokalnih trgovina. No, ako nema u trgovinama trebalo bi biti na internetu, barem danas svaki proizvođač koji i najmanje drži do sebe ima svoje internet i facebook stranice. Problem je što te talijanske stranice uglavnom nisu od nikakve koristi potencijalnom kupcu (primjer Titan woola čije stranice normalno rade samo u IE, a količina informacija je zanemariva). Talijanski proizvođači kao da žive i rade u nekom paralelnom svemiru, u kojem nema konkurencije i u kojem su najbanalnije informacije čuvana poslovna tajna. Kako inače objasniti činjenicu da gotovo svi podatke o prodajnim mjestima i trgovinama koje nude njihov asortiman daju isključivo na upit putem e-maila (primjer)? Ako imate volje pisati mailove i nije vam problem čekati na njihov odgovor, dobit ćete ili spisak trgovina u vašem gradu ili broj telefona njihovog predstavnika za vašu zonu, s kojim biste dalje trebali nastaviti pregovore (za koje dotični predstavnik automatski gubi interes kad sazna da vam ne treba pola šlepera robe, već samo pola kile konca). Odlučite li se ipak krenuti put preporučenih adresa, nerijetko vas u trgovini čeka iznenađenje. Recimo, krenete do trgovine u drugom dijelu grada sa željom da se osobno uvjerite u kvalitetu nimalo jeftinog kašmira ili devine dlake proizvođača kojeg ste  kontaktirali mailom ili telefonom, samo da bi u navedenoj trgovini našli hrpu raznobojne plastike u štrenicama cijenjenog proizvođača - oni imaju spisak trgovina koje od njih uzimaju robu, ali nemaju spisak što se kupuje!  Nakon iskustva s potragom za vunom Adriafila i Coatsa, gdje sam na kraju u trgovinama, koje su trebale nuditi njihov asortiman (barem oni tako vjeruju), našla izbor primjereniji DDR-u za vrijeme komunizma, odustala sam od potrage po sistemu "najprije ćemo se malo mailati, pa ćeš onda šetati po nikad viđenim kvartovima u potrazi za xy trgovinom".
Za razliku od talijanskih proizvođača prediva, engleski nemaju nikakvog problema staviti on line svoje distributere i spisak trgovina. Jednom prilikom poslala sam upit koliko je njihova vuna pogodna za nošenje direktno na koži. U roku odmah poslali su mi mail s molbom da im pošaljem kućnu adresu i za par dana stigli su mi njihovi uzorci vune da se sama uvjerim u kvalitetu i bode li vuna.


Kada sam konačno pronašla jednoga od talijanskih proizvođača s vrlo privlačnim asortimanom, odlučila sam naručiti vunu vođena oduševljenjem što mi uopće nude mogućnost kupovanja online uz jasno vidljive cijene, bez prethodne e-mail torture. Narudžba je napravljena i  čekala sam 11 dana ... i pitala se zašto  kupovina ne može biti jednostavna kao u engleskim online trgovinama?  U engleskoj verziji platiš kreditnom karticom, odmah ti stiže mail potvrde da je tvoja narudžba primljena i nerijetko već drugi dan stiže mail s obavijesti da je tvoj paket poslan i da ga možeš očekivati za x dana (ovisno koja je opcija slanja odabrana). U talijanskoj verziji napraviš narudžbu, stigne ti mail da je narudžba primljena, nakon par  dana nazoveš ih telefonom da pitaš kad misle poslati, odgovor je da još nisu ni vidjeli narudžbu, pa te za par dana nazove netko iz njihovog magazina da ti javi kako naručene vune više nema i nude nešto u zamjenu, usput te obavijeste da će paket poslati možda tog popodneva ako stignu, a ako ne, onda sutra ili prekosutra ... i "ne, ne znaju kada bi mogao biti u Rimu". 


U međuvremenu, da ne čekam besposlena, započela sam i dovršila vrlo jednostavan i efektan šal, Saroyan, model Liz Abinante. Za svega 3 večeri, 2.5 štrenice vune preostale od jednog džempera, pretvorile su se u 1.5 metar šala.
Od vune koja je preostala nakon haljine za Giorgiu uspjela sam isplesti i jednu kapicu.
Mom svekru vječito je hladno, a kako siromah na glavi nema više niti jedne vlasi kose, žali se da ga i glava zebe. Noću također mora imati pokrivenu glavu i kako mu noću ne bi bilo hladno napravila sam mu jednu mekanu kapicu za spavanje u dvije boje, bez šavova. Model Tychus idealan je za vježbanje pletenja skraćenih redova.
Danas poslijepodne konačno je stigla i naručena vuna. Za one koji su pomislili da sam radi naručene količine (čak nije sva vuna na slici), postala stasher, odmah razočaranje. Vuna nije sva za mene, prijateljice s Ravelryja u Rimu su naručile nešto vune kada sam već nudila (poštarina me jednako košta bez obzira na težinu paketa). Za mene je ovaj krasni paket 100% devine dlake u prirodnoj boji.

 
napisala Roman Tales, 07:44 ¤ Permalink ¤


0 Comments:


Objavi komentar

~ back home
eXTReMe Tracker