31. ožujka 2011.
Neophodni probni uzorak

Prvi korak  u pletenju bilo kojeg odjevnog predmeta trebao bi biti pletenje probnog uzorka. No, iako svi znaju za taj prvi korak, iako sve upute  navode da prije pletenja ispletete uzorak kojim ćete provjeriti dobivate li isti omjer  očica i redova na navedenom broju igala, pletačka zajednica uglavnom je podijeljena na one koji probne uzorke pletu, ali protiv volje i one koji ih odbijaju plesti i nadaju se najboljem. Kako sam već svojim antistash stavom daleko od većinskog hrčak sindroma, čisto sumnjam da će se netko posebno iznenaditi ako kažem da ja baš volim plesti probne uzorke. O probnim uzorcima sam već objavila detaljan post, a izuzetan je post koji je objavila TechKnitting, pa ako govorite engleski svakako vrijedi pročitati.

Ovaj put pokušat ću ubijediti i posljednju koja mrzi pletenje probnog uzorka u njegovu neophodnost, a na kraju dati i situacije u kojima ih posve možete izbjeći kao nepotrebne - to ne znači da trebate odmah otići na kraj posta!
Iskreno priznajem da godinama nisam plela probne uzorke, da ne pilam ponovno o modi 80-tih.  Danas ništa ne započinjem bez probnog uzorka, evo razloga koji mu govore u prilog:

1. i najočitiji je da ćete pletenjem uzorka saznati koliko očica i koliko redova trebate plesti da biste dobili veličinu 10 x 10 cm. Već čujem neke: "Ali, to ionako piše na štrenicama vune! Čemu ponavljati?" Jednostavno zato što je podatak na štrenicama okviran i ne mora značiti da će i s vaših pletaćih igala sići upravo jednaki broj očica. Pogotovo ako pletete neki uzorak, bez obzira bile to pletenice ili čipka. Na štrenicama vam daju vrijednosti dobivene pletenjem glatkog boda.

2. razlog, ništa manje važan je provjera broja igala. Kojim iglama plesti također piše na štrenici vune, ali ako ste kupili vunu za koju preporučaju igle br 3-4 kojima ćete plesti? Brojem 3, 3.25, 3.5, 3.75 ili 4? Nije li bolje na vrijeme isprobati kako izgledaju očice, nego nametnuti stotinjak  i više da biste zaključili kako pletivo ipak rupičasto djeluje na iglama br 4.

3. probni uzorak daje vam mogućnost da provjerite koliko se odabrana mustra slaže s vašom vunom.  Kod posljednje vune koju sam započela plesti izbor  je pao  na model za koji su preporučali upravu tu debljinu vune. Kada sam oplela probni uzorak vidjela sam da jednostavno ne izgleda dobro rađen tom vunom i promijenila sam mustru. I da, plela sam novi probni uzorak ;-)

4. odaberete li neki model iz časopisa, a nemate identičnu vunu, probnim uzorkom ćete provjeriti možete li svojom vunom i odgovarajućim iglama pratiti upute za pletenje ili ne. Svaka uputa na engleskom uključuje i frazu "or needle size to obtain gauge" - znači morate doći do zadanog razmjera čak i ako to znači mijenjati broj igala, da biste mogli pratiti upute i dobiti pulover odabrane veličine.

5. kada ispleteni probni uzorak operete i blokirate, dobit ćete stvarni broj očica i redova u 10 cm, te izračunati % eventualnog sakupljanja ili širenja pletiva. Zato svakako treba uzeti mjeru prije i nakon pranja. Nije li jednostavnije unaprijed računati s postotkom rastezanja, nego li gledati kako se pulover pretvara u prekratku haljinu?


Kada vam je probni uzorak neophodan?

1. ako  imate namjeru plesti nešto što mora pristajati ili pratiti liniju tijela jer kroj možete samo na osnovi uzorka izračunavati

2. ako vam je namjera krojiti pletivo, bez obzira na tzv. "ease" ili stupanj  "komotnosti" pletiva, znači  čak i ako neće usko prijanjati uz tijelo

3. ako vam je namjera prilagoditi model koji ste našli u časopisu, a ne odgovara vam veličinom ili ćete plesti predivom drugačijim od predloženog

 

Za slučaj da vas sve navedeno nije ni najmanje pokolebalo u stavu da je pletenje probnih uzoraka dosadna i nepotrebna aktivnost koju je bolje izbjeći, evo situacija u kojima vam probni uzorak ni najmanje ne treba:

1. imate li namjeru plesti komotni komad odjeće, ono što u engleskom zovu "loose fitted", čak i ako kasnije želite iskrojiti rukave, probni uzorak vam ne treba. Za kroj rukava poslužit će vam već ispletena prednjica ili leđa

2. ako  vam je namjera plesti pulover sa šišmiš rukavima (dolmen stil) ili sa spuštenim rukavima, bez obzira hoćete li plesti rukav na uobičajeni način  ili podizati očice za rukav s opletene prednjice i leđa, također si možete uštedjeti vrijeme za pletenje uzorka

3. za šalove, dekice, pokrivače, podmetače, pa čak i kape, pletenje uzorka je gubitak vremena


Imate li volje plesti nešto što se mora krojiti i želite li da vam pristaje, bez probnog uzorka ne možemo početi s računanjem ...

 
napisala Roman Tales, 07:38 ¤ Permalink ¤ 0 komentara
30. ožujka 2011.
Potraga za pletačkim "svetim gralom"

Zadnjih dana dovršavam jedan proljetni pulover, jedan od važnijih što se tiče pletačke tehnike. Na njemu testiram matematičke formule izračunavanja kojima se treba dobiti savršeno formirana kugla rukava (gornji dio koji ima oblik distribucijske krivulje).
Krojenje gornjeg dijela rukava izazov je i za svaku krojačicu. Ovdje je primjer kako se formiraju različiti tipovi rukava, a ovdje je slikom prikazano kako izgleda šivanje krojenog rukava, istog onog kojeg i ja želim formirati pletenjem. Za razliku od izrade kroja na platnu, pletački kroj je dodatno otežan činjenicom da sličan ili isti nacrt rukava moramo pretvoriti u očice i redove. Ovaj put zadržavam se na problemu krojenja rukava jer je to najteži dio u izradi krojenog pletiva. Već par tjedana sakupljam tekstove sa raznih strana i iz raznih knjiga, tražeći u njima i najmanju moguću pomoć. Sasvim legitimno pitanje moga muža bilo je kako to da se sada, nakon toliko godina pletenja, suočavam s problemom krojenja rukava? Po njemu svi moji džemperi do sada su iskrojeni bez zamjerki, uključujući i rukave, ali ja znam da je iza svakog rukava bilo više rada metodom pokušaja i pogrešaka u kombinaciji s dugogodišnjim iskustvom, negoli unaprijed zadanog i planiranog kroja.


80-te godine su svojom pletenom modom dozvoljavale veliku marginu pogreške u kroju. Kao prvo strukiranje pletiva je bilo nepotrebno, a nakon toga većina modela je predlagana sa spuštenim rukavima, a oni koji su bili krojeni imali su kugle rukava toliko bogate da je drapiranje na ramenima, uz jastučiće na ramanima, bilo obaveza. Za takav kroj rukava jedinu grešku koju ste mogli napraviti bila je nedovoljna širina rukava ispod pazuha i krivulja kugle nedovoljnog perimetra. Sve ostalo se moglo korigirati u procesu ušivanja rukava. To što smo sa tako krojenim rukavima i džemperima sve izgledale kao bilderi, sporedna je činjenica ;-)
Istih tih godina(a ni danas situacija nije značajno drugačija), časopisi koji su se mogli nabaviti nudili su samo modele za pletenje, maksimalno u dvije veličine. Iskustvenom metodom učili smo prilagođavati modele vuni koju smo mogli nabaviti, a kako je većina modela pletena iglama u rasponu od 3.5 do 4.5, uz malo sreće prilagodbe su bile minimalne. Navikla na takve časopise, koji nude samo slike modela i opise postupka izrade, jako sam se iznenadila kada sam po prvi put prolistala američke i engleske časopise, o japanskima da ne govorimo. Japanski su superiorni po svojoj jednostavnosti shematskog prikaza, ali američki su za cijelu jednu kategoriju superiorniji ostatku svijeta. O modelima koje nude, možemo diskutirati, kompliciranije uzorke ćete naći u njemačkim, talijanskim ili japanskim časopisima, ali kada se radi o nosivosti i pristajanju, modeli iz časopisa s engleskog govornog područja su daleko bolji.  Pored detaljnosti uputa za raspon veličina od XS do XXXL, iznenađenje mi je bilo naći relativno mali broj modela u odnosu na prosječnu Sabrinu, jednako kao i veliki broj stranica s pisanim tekstovima, koje sam u prvom naletu sve preskakala kao nepotrebni materijal. Koja greška! Sve dok nisam počela čitati jedan tekst iz Knitting Voguea u kojem su do detalja tumačili problem strukiranja pletiva. Taj članak mi je bio "a-ha!" trenutak, kada sam shvatila da je časopis za pletenje daleko više od zbirke modela i uzoraka. Krenula sam iščitavati članke u Vogue, Knitter's i na kraju brojne knjige koje su kao temu imale pletačku tehniku. Čitajući te članke počela sam pratiti kritike novih prediva, sakupljati informacije o pletaćim iglama, upoznavati dizajnere pletiva i što je najvažnije usavršavati vlastitu tehniku. Dok sam prije mislila kako znam mnogo toga jer znam izrađivati komplicirane mustre i hvatati očice na tri različita načina, došla sam do tragičnog saznanja da u pogledu tehnike imam još jako puno "žganaca za pojesti". Zadnje 4 godine svaki moj pletački projekt imao je za cilj usavršiti tehniku, doći do tog pletačkog "svetog grala" savršenog pristajanja pletiva i iskreno, svakim novim džemperom bila sam korak bliže cilju. Ne znam koji je cilj drugima, moj cilj je postao napraviti kompletni kroj pletiva od trenutka kada uzimam mjere s probnog uzorka.
U potrazi za odgovorima na pitanja vezana uz krojenje pletiva konzultirala sam i priličan broj knjiga koje za temu imaju pletenje, počevši od onih enciklopedijskog tipa, pa sve do onih specijaliziranih koje se bave recimo pletenicama ili čipkom. U njima se mogu pronaći odgovori na većinu pitanja, osim na jedno: kako iskrojiti rukav? Trebala bih sada priložiti skenirane stranice iz pojedinih izdanja da vidite kako ne pretjerujem kada kažem da problem krojenja rukava svi vrlo elegantno zaobilaze. Uglavnom se ograničavaju na upute da na osnovi probnog uzorka izmjerite potreban broj redova za visinu rukavne kugle i izračunate koliko očica trebate skinuti na osnovi razlike početne širine u odnosu na vrh rukava. Ni riječi o tome kako doći do te krivulje, ono što je najvažnije u većini izdanja je izostavljeno. U domaćem izdanju Pletenja (specijalnog izdanja revije Naš dom iz 1983.godine) uz nekoliko slika su prikazali kako izgleda klasični kroj pletenog rukava i vrlo šturo objasnili kako izgleda oduzimanje, ali ne i postupak kako doći do tog oduzimanja, osim uobičajenog spominjanja probnog uzorka. Meni vrlo drago talijansko izdanje "Astuzie della maglia" u kojem sam do sada našla rješenje i savjete za brojne probleme, do detalja tumači kako oblikovati vratni izrez, ali niti riječi o rukavima, osim savjeta da se očice skidaju na drugoj ili trećoj očici od ruba, nikako u samom rubu. Teško mi je bilo povjerovati da se baš nitko nije uhvatio u koštac s tim problemom krojenja rukava i stavio na papir postupak računanja oduzimanja za krivulju rukava.


Elizabeth Zimmermann je razvila metodu kojom se na osnovi postotaka izračunava veličina  pletiva, vrlo jednostavna i korisna metoda ako želite plesti pulover u komadu, u krug, sa pletenjem ranglan rukava ili yoke (kružno pletenje prednjice, rukava i leđa zajedno s ekvidistantnim oduzimanjem da se dobije sužavanje prema vratnom izrezu), koju su dalje prilagodili pletenju istog tipa pulovera od vrata prema dolje. Jedina knjiga koja se detaljnije posvetila računanju krojenog rukava, tzv. fitted sleeve, je odavno rasprodano izdanje "The Knitter's guide to sweater design" i novije izdanje "Sweater design in plain English" u kojem je jedno poglavlje posvećeno aritmetici u pletenju.
Ne znam koliko ću uspjeti, ali namjera mi je objaviti postupak krojenja rukava, dovoljno razumljiv čak i početnicima u pletenju, odvojen u nekoliko etapa za lakše praćenje postupka.

 
napisala Roman Tales, 07:39 ¤ Permalink ¤ 0 komentara
20. ožujka 2011.
Muški prsluk od devine dlake

Mogla sam ovaj prsluk ma slici i daleko prije dovršiti, ali ne mogu reći da sam baš s velikim zadovoljstvom plela ovu devinu dlaku nakon razočaravajućeg saznanja da bode gore nego hercegovačka vuna vulgaris moje pokojne strine Mare. Kada sam ju već spomenula, ona je sama prela vunu svojih ovaca, bojala ju i od nje tkala tepihe, pokrivače i deke, a od nebojane plela džempere, jakne i čarape.  Jednu jaknu je i za mene oplela i iako mi se jakna prirodne boje vune dopadala, jednako kao i njen uzorak, bilo ju je nemoguće nositi koliko je pikala.
Za mene je bilo iznenađenje saznati da nemaju svi jednako negativan stav prema vuni koja pika, neki uopće s time nemaju problema i pri tome ne mislim na one koji se oblače u mohair na golu kožu iz mazohističkih ili nekih drugih, meni totalno nejasnih, razloga.

Neke od mojih prijateljice upravo najradije pletu s predivima koje imaju taj rustični štih, nit koja nije savršeno jednako upredena, po mogućnosti ručno bojana i kako ispada ni najmanje ih ne smeta što ta vuna nema mekoću merino vune. Ne i ja. U svoju obranu moram reći da uglavnom pletem majice koje se nose direktno na golu kožu i mekoća vune koja ne iritira je u tom slučaju uvjet, nikako opcija.  Kažu da s pranjem polako nestaje taj osjećaj pikanja, ali ja nisam imala volje čekati da se vuna iznosi i prestane iritirati. Kupljena metraža je bila upravo dovoljna za jedan pulover bez rukava, veličine broja 50.  Iako sam zadovoljna opletenim i svojim radom, moram priznati da puloveri bez rukava po meni ne predstavljaju nezaobilazni dio muške garderobe, daleko više volim vidjeti muškarce obučene u kombinacije košulje s kardiganom.  Što se mene tiče, ovo je prvi i posljednji prsluk u njegovoj garderobi.

Za one koji ne mogu pogledati direktni link na Ravelryu, detalj kako izgleda vratni izrez i pasica s lica i naličja.
 

 
napisala Roman Tales, 07:41 ¤ Permalink ¤ 0 komentara
eXTReMe Tracker