30. ožujka 2011.
Potraga za pletačkim "svetim gralom"

Zadnjih dana dovršavam jedan proljetni pulover, jedan od važnijih što se tiče pletačke tehnike. Na njemu testiram matematičke formule izračunavanja kojima se treba dobiti savršeno formirana kugla rukava (gornji dio koji ima oblik distribucijske krivulje).
Krojenje gornjeg dijela rukava izazov je i za svaku krojačicu. Ovdje je primjer kako se formiraju različiti tipovi rukava, a ovdje je slikom prikazano kako izgleda šivanje krojenog rukava, istog onog kojeg i ja želim formirati pletenjem. Za razliku od izrade kroja na platnu, pletački kroj je dodatno otežan činjenicom da sličan ili isti nacrt rukava moramo pretvoriti u očice i redove. Ovaj put zadržavam se na problemu krojenja rukava jer je to najteži dio u izradi krojenog pletiva. Već par tjedana sakupljam tekstove sa raznih strana i iz raznih knjiga, tražeći u njima i najmanju moguću pomoć. Sasvim legitimno pitanje moga muža bilo je kako to da se sada, nakon toliko godina pletenja, suočavam s problemom krojenja rukava? Po njemu svi moji džemperi do sada su iskrojeni bez zamjerki, uključujući i rukave, ali ja znam da je iza svakog rukava bilo više rada metodom pokušaja i pogrešaka u kombinaciji s dugogodišnjim iskustvom, negoli unaprijed zadanog i planiranog kroja.


80-te godine su svojom pletenom modom dozvoljavale veliku marginu pogreške u kroju. Kao prvo strukiranje pletiva je bilo nepotrebno, a nakon toga većina modela je predlagana sa spuštenim rukavima, a oni koji su bili krojeni imali su kugle rukava toliko bogate da je drapiranje na ramenima, uz jastučiće na ramanima, bilo obaveza. Za takav kroj rukava jedinu grešku koju ste mogli napraviti bila je nedovoljna širina rukava ispod pazuha i krivulja kugle nedovoljnog perimetra. Sve ostalo se moglo korigirati u procesu ušivanja rukava. To što smo sa tako krojenim rukavima i džemperima sve izgledale kao bilderi, sporedna je činjenica ;-)
Istih tih godina(a ni danas situacija nije značajno drugačija), časopisi koji su se mogli nabaviti nudili su samo modele za pletenje, maksimalno u dvije veličine. Iskustvenom metodom učili smo prilagođavati modele vuni koju smo mogli nabaviti, a kako je većina modela pletena iglama u rasponu od 3.5 do 4.5, uz malo sreće prilagodbe su bile minimalne. Navikla na takve časopise, koji nude samo slike modela i opise postupka izrade, jako sam se iznenadila kada sam po prvi put prolistala američke i engleske časopise, o japanskima da ne govorimo. Japanski su superiorni po svojoj jednostavnosti shematskog prikaza, ali američki su za cijelu jednu kategoriju superiorniji ostatku svijeta. O modelima koje nude, možemo diskutirati, kompliciranije uzorke ćete naći u njemačkim, talijanskim ili japanskim časopisima, ali kada se radi o nosivosti i pristajanju, modeli iz časopisa s engleskog govornog područja su daleko bolji.  Pored detaljnosti uputa za raspon veličina od XS do XXXL, iznenađenje mi je bilo naći relativno mali broj modela u odnosu na prosječnu Sabrinu, jednako kao i veliki broj stranica s pisanim tekstovima, koje sam u prvom naletu sve preskakala kao nepotrebni materijal. Koja greška! Sve dok nisam počela čitati jedan tekst iz Knitting Voguea u kojem su do detalja tumačili problem strukiranja pletiva. Taj članak mi je bio "a-ha!" trenutak, kada sam shvatila da je časopis za pletenje daleko više od zbirke modela i uzoraka. Krenula sam iščitavati članke u Vogue, Knitter's i na kraju brojne knjige koje su kao temu imale pletačku tehniku. Čitajući te članke počela sam pratiti kritike novih prediva, sakupljati informacije o pletaćim iglama, upoznavati dizajnere pletiva i što je najvažnije usavršavati vlastitu tehniku. Dok sam prije mislila kako znam mnogo toga jer znam izrađivati komplicirane mustre i hvatati očice na tri različita načina, došla sam do tragičnog saznanja da u pogledu tehnike imam još jako puno "žganaca za pojesti". Zadnje 4 godine svaki moj pletački projekt imao je za cilj usavršiti tehniku, doći do tog pletačkog "svetog grala" savršenog pristajanja pletiva i iskreno, svakim novim džemperom bila sam korak bliže cilju. Ne znam koji je cilj drugima, moj cilj je postao napraviti kompletni kroj pletiva od trenutka kada uzimam mjere s probnog uzorka.
U potrazi za odgovorima na pitanja vezana uz krojenje pletiva konzultirala sam i priličan broj knjiga koje za temu imaju pletenje, počevši od onih enciklopedijskog tipa, pa sve do onih specijaliziranih koje se bave recimo pletenicama ili čipkom. U njima se mogu pronaći odgovori na većinu pitanja, osim na jedno: kako iskrojiti rukav? Trebala bih sada priložiti skenirane stranice iz pojedinih izdanja da vidite kako ne pretjerujem kada kažem da problem krojenja rukava svi vrlo elegantno zaobilaze. Uglavnom se ograničavaju na upute da na osnovi probnog uzorka izmjerite potreban broj redova za visinu rukavne kugle i izračunate koliko očica trebate skinuti na osnovi razlike početne širine u odnosu na vrh rukava. Ni riječi o tome kako doći do te krivulje, ono što je najvažnije u većini izdanja je izostavljeno. U domaćem izdanju Pletenja (specijalnog izdanja revije Naš dom iz 1983.godine) uz nekoliko slika su prikazali kako izgleda klasični kroj pletenog rukava i vrlo šturo objasnili kako izgleda oduzimanje, ali ne i postupak kako doći do tog oduzimanja, osim uobičajenog spominjanja probnog uzorka. Meni vrlo drago talijansko izdanje "Astuzie della maglia" u kojem sam do sada našla rješenje i savjete za brojne probleme, do detalja tumači kako oblikovati vratni izrez, ali niti riječi o rukavima, osim savjeta da se očice skidaju na drugoj ili trećoj očici od ruba, nikako u samom rubu. Teško mi je bilo povjerovati da se baš nitko nije uhvatio u koštac s tim problemom krojenja rukava i stavio na papir postupak računanja oduzimanja za krivulju rukava.


Elizabeth Zimmermann je razvila metodu kojom se na osnovi postotaka izračunava veličina  pletiva, vrlo jednostavna i korisna metoda ako želite plesti pulover u komadu, u krug, sa pletenjem ranglan rukava ili yoke (kružno pletenje prednjice, rukava i leđa zajedno s ekvidistantnim oduzimanjem da se dobije sužavanje prema vratnom izrezu), koju su dalje prilagodili pletenju istog tipa pulovera od vrata prema dolje. Jedina knjiga koja se detaljnije posvetila računanju krojenog rukava, tzv. fitted sleeve, je odavno rasprodano izdanje "The Knitter's guide to sweater design" i novije izdanje "Sweater design in plain English" u kojem je jedno poglavlje posvećeno aritmetici u pletenju.
Ne znam koliko ću uspjeti, ali namjera mi je objaviti postupak krojenja rukava, dovoljno razumljiv čak i početnicima u pletenju, odvojen u nekoliko etapa za lakše praćenje postupka.

 
napisala Roman Tales, 07:39 ¤ Permalink ¤


0 Comments:


Objavi komentar

~ back home
eXTReMe Tracker