5. travnja 2011.
Računanje visine rukavne kugle

Ako uistinu odlučite jednoga dana plesti krojene rukave prateći ove upute, onda biste do ovog trenutka kada krećemo u definiranje samog rukava, morali imati pred sobom opletenu prednjicu i leđa s iskrojenim rukavnim izrezom i za uzimanje točnih mjera opleteni komadi bi morali biti smočeni i blokirani. Nikako nema smisla posvetiti se računanju na osnovi pletiva koje nije blokirano, račun jednostavno ne može biti točan.

Na ovoj slici naznačene su mjere potrebne da bismo krojili rukav. Kako ćete dodavati očice od zapešća do veličine M ovisi o vama, Neki vole uske pasice na početku rukava na koje nakon rebrastog boda dodaju očice i dalje ravnomjerno rasporede dodavanje svakih x redova. Neki, više vole rukave bez rubnih rebrastih pasica, možda čak i šire koje onda najprije suze do potrebne veličine i onda opet povećavaju prema veličini M. Neki dizajneri poput Pam Allen vole rukave oblika označenog na slici zelenom bojom, gdje do lakta skoro da nema dodavanja očica, a onda se kreće sa značajnijim dodavanjem prema veličini M. Mjera M se uzima na najširem dijelu nadlaktice i kada se preračunava u broj očica ne zaboravite uračunati i tzv ease, odnosno koliko hoćete da vam rukav bude komotan. AKo volite rukav koji prati liniju ruke, ease će vam biti 0 jer pletivo ima sposobnost rastezljivosti. Liniju K označenu crvenom bojom možete izmjeriti na prednjici ili leđima koje ste opleli, oprali i blokirali. Najpogodnije je mjeru uzeti platnenim metrom ili heklanom pamučnom vrpcom koju onda izmjerite. Nemojte rastezati pletivo dok mjerite! Veličina K iznosit će polovicu duljine buduće rukavne krivulje.

Kao što na slici možete vidjeti, na istu duljinu rukavnog izreza možemo prišiti rukave različitih početnih širina M koji svi imaju jednaki perimetar rukavne krivulje. Pravilo je da će uži rukavi, a to su oni koji prate liniju ruke i tješnje pristaju uz tijelo, imati višu rukavnu kuglu, dok će oni komotniji imati nižu. Još važnije je pravilo da rukavi moraju imati isti ease kao i ostatak pletiva, dakle nema smisla plesti komotnu prednjicu i leđa i na njih montirati uske prijanjajuće rukave, kao što nema smisla montirati komotne rukave na uže krojeni ostatak (iako je manja greška rukav koji više pristaje uz ruku na komotnijem ostatku, nego komotniji rukav na uže krojenom tijelu).
Neki dizajneri vode se općim pravilom da visina rukavne kugle treba biti 2/3 rukavnog izreza. Ovo pravilo trebaju imati na umu svi oni koji na osnovi vlastitih mjera izrađuju kroj na papiru i dalje po njemu pletu (metoda koju sam već jednom opisivala i koju i Loredana u komentarima ispod prethodnih postova spominje).
Početno oduzimanje na rukavu treba biti identično početnom oduzimanju za rukavni izrez; ako smo skinuli 5 očica na rukavnom izrezu i na rukavu moramo učiniti isto. Ako je rukavni izrez krojen po principu trećina, prve dvije trećine se mogu ponoviti na rukavu, a ostatak posebno računati.

Koliko ćemo očica skinuti u završnom oduzimanju (bind off) unaprijed moramo odlučiti. Veličina T se određuje u centimetrima i kasnije preračunava u broj očica na osnovi probnog uzorka. Na vrhu rukava možemo ostaviti od 5 - 15 cm pletiva koje ćemo skinuti odjednom. Pravilo je da se kod pletiva koje više prati liniju tijela ostavlja od 5 - 8 cm, dok će se za komotnije pletivo ostavljati više centimetara. Dobra ideja je i na vlastitom tijelu izmjeriti koliko u centimetrima iznosi platforma našega ramena, prije nego počne spuštanje prema ruci. U svakom slučaju, nemojte ostavljati manje od 5 cm, a za manju komotnost pletiva (ease), tanje predivo i manji konfekcijski broj nemojte niti više od 8 cm. Pletete li nešto debljim predivom, nešto što treba po definiciji biti komotnije kao npr. jakne ili aran džemperi slobodno povećavajte broj završnih centimetara. Za muške džempere u prosjeku se ostavlja oko 12 cm završnog pletiva. Ako ste u nedoumici koliko završnih cm ostaviti konzultirajte neki od časopisa za svoju veličinu ili izmjerite neki džemper kojim ste zadovoljni kako vam stoji.

Nakon ovih općih pravila evo kako izračunati potrebnu visinu rukavne kugle. Prvenstveno treba uzeti mjere prikazane na ovoj slici.
Veličinu P možemo i zanemariti; kada budete mjerili veličinu K, nemojte u nju uključiti one redove u kojima su skidane očice u prvoj polovini ili u prve dvije trećine, odnosno one koje ćete ponoviti kod oduzimanja na rukavu. U primjerima iz prethodnog posta gdje smo trebali skinuti  13 očica u 14 redova sistemom polovina skinuli smo odmah 7. Dakle mjeru ćemo uzimati nakon tih oduzetih 7 očica. U slučaju s trećinama, skinuli smo odjednom 4 očice i onda u svakom drugom redu 3 očice i zatim 2 očice - mjeru ćemo uzimati od tog oduzimanja, dakle zanemariti tih 6 redova! Na rukavu ćemo u prvom slučaju skinuti odmah 7 očica ili u drugom slučaju ponoviti slijed oduzimanja. Očice koje nam na rukavu ostanu nakon tog oduzimanja je veličina S. Na osnovi probnog uzorka moramo preračunati tu veličinu u centimetre.

Da bi sve ove veličine bile jasnije uzmimo jedan hipotetski primjer koji će vam pokazati koliko je zapravo jednostavno doći do potrebne visine na osnovi vlastitog pletiva.

Probni uzorak 28 očica x 36 redova daje 10 x 10 cm

T= 8 cm; 22 očice

S = 34 cm; 95 očica

K  izmjereno bez veličine P = 28 cm

C= K-T/2, odnosno 28 cm - 4 cm, dakle 24 cm

A= S/2-T/2; odnosno 17 - 4 cm, dakle 13 cm

Ako pogledate na sliku, iscrtkanom zelenom linijom sam pokazala da se taj dio krivulje može uspješno interpretirati kao hipotenuza pravokutnog trokuta, čime nam se otvara mogućnost da visinu rukavne kugle računamo kao katetu B ( drugi korijen vrijednosti dobivene oduzimanjem c na kvadrat - a na kvadrat) Nedostaju mi matematički znakovi kvadrata i korijena, ali pretpostavljam da je Pitagorin teorem jedan od rijetkih kojeg se sjećamo svi, čak i oni koji s matematikom svakodnevno imaju vrlo malo veze.

U našem slučaju B= 20,17 cm.  Veličina A nam ujedno govori koliko očica moramo skinuti do veličine T; 47 očica - 11 očica daje 36 očica koje moramo skinuti u 20,17 cm visine odnosno 73 reda pletiva. Na ovaj broj redova neki autori preporučaju dodati još 2-4 reda što kasnije olakšava prišivanje rukava.  Tokom šivanja lakše je rasporediti 1-2 cm viška rukavne krivulje nego imati problema jer krivulje nema dovoljno.

Nakon ovog računanja, za koje se iskreno nadam da nije bilo pretjerano komplicirano, ostaje samo posljednji korak - napraviti raspored kako oduzimati očice po redovima.

 
napisala Roman Tales, 07:35 ¤ Permalink ¤ 0 komentara
3. travnja 2011.
Krojenje rukavnog izreza

Kada uzimamo mjere za rukavni otvor mjerimo sljedeće:

  • - širinu leđa od ramena do ramena
  • - opseg prsa na najširem dijelu
  • - opseg ruke mjeren preko ramena, ispod pazuha, natrag do vrha ramena.

Na osnovi tih mjera možemo izračunati koliko očica moramo skinuti s prednjice i leđa da bismo formirali rukavni otvor.

Nekada, pri tome uglavom mislim na modu tokom 70-tih godina, da ne idem predaleko u prošlost, krojenje pletiva je zahtijevalo poseban kroj rukavnog izreza na prednjici, koji je bio nešto dublji u odnosu na kroj istog otvora na leđima (identično krojenju rukava na platnu). Danas srećom ne moramo raditi takav tip kroja, uglavnom zato što je pletivo dovoljno elastičan materijal da se prilagodi tijelu. Simetričnost krojenja rukavnog izreza povlači za sobom i simetrično krojenje s obje strane krivulje rukava.

shematski prikaz i bez smijeha molim, rekla sam da ne znam crtati

Krojenje rukavnog izreza ovisi o nekoliko pravila koja je poželjno slijediti da bismo dobili dobro krojen izrez kao preduvjet za krojenje rukava:

  • - opletena širina leđa od ramena do ramena "R" (znači nakon oduzimanja za rukavni otvor) trebala bi biti što bliža stvarnoj mjeri u svakom slučaju, a kada se radi o pletenini klasičnog kroja mjera mora biti točna! U nekim slučajevima se čak preporuča napraviti kosinu ramena 1-2 cm manjom od stvarne veličine, upravo radi odlike elastičnosti pletiva, pa težina rukava može "potegnuti" rame izvan predviđene mjere tako da na kraju visi.
  • - za dubinu rukava "H" izmjerenoj stvarnoj dubini X/2 (dijeli se na prednjicu i leđa) dodat ćemo od 2.5 do 5 cm, a ukoliko pletemo nešto što treba biti komotnije kao npr. jakne ili kardigane, onda treba dodati i više. Npr. mom mužu je opseg ruke preko ramena 46 cm, ali kada bi dubina rukava bila samo 23 cm rukavni otvor bi mu sjeo odmah ispod pazuha. Radi toga, za komotni pulover trebam dodati 5 cm na dubinu rukava, pa će dubina rukava za njega iznositi 28 cm - ove mjere nikako ne treba miješati s mjerom K koja se odnosi na kasniju stvarnu duljinu oko otvora mjerenu u cm!
  • - postoji direktna veza između dubine rukavnog izreza i širine rukava - rukav bi otprilike trebao biti u najširem dijelu dvostruko veći od dubine izreza (+/-  2.5 cm) kako navodi D.Newton u knjizi "Desgning knitwear" Po tom pravilu ako smo napravili rukavni izrez od 20 cm pri pletenju rukava moramo nastojati da nam na najširem dijelu prije oduzimanja bude širok 37- 40 cm; po meni pravilo vrijedi za komotniji tip pletiva i spuštene rukave, za tzv. close fit, ova je mjera pretjerana.
  • - kod oduzimanja očica za rukavni izrez uglavnom se preporučaju dva načina izračuna skidanja očica:
  1. broj očica koje se moraju skinuti se podijeli s 2 i jedan dio se skida odmah odjednom, dok se drugi ravnomjerno skida u svakom pravom redu po jednu očicu nekoliko sljedećih redova
  2. broj očica se dijeli na tri dijela, gdje se prva trećina skida odjednom, a ostale dvije trećine očica se rasporede za skidanje u nekoliko redova, ovisno o probnom uzorku (omjeru očica i redova)
  • - za prvo skidanje očica preporučljivo je da se skine onoliko očica koliko ih stane u 2-3 cm pletiva , a ostale raspoređuju, bez obzira koju metodu odabrali

Kako sva ova pravila izgledaju u praksi?

Uzmimo za primjer sljedeće veličine:  R = 39 cm; F = 48 cm; znači za rukavne izreze moramo skinuti 9 cm pletiva, odnosno po 4.5 cm sa svake strane. Uzmimo odmah i da je opseg ruke preko ramena 40 cm, za komotnost ispod pazuha dodajmo barem 5 cm, znači dubina rukavnog izreza H bit će nam 25 cm. Da bismo znali broj očica i redova treba nam probni uzorak.

Za primjer, evo kako izračunavanje izgleda za probni uzorak na iglama br 5 gdje 18 očica u 25 redova daje 10 x 10 cm.  4.5 cm je 8 očica, tih 8 očica dijelimo na dva i 4 skidamo odmah, dok ostale 4 očice ravnomjerno skidamo na maksimalno 5 cm visine (ukupno 12 redova, kada oduzmemo red na kojem smo već skinuli očice i njegov povratni red, ostaje nam 10 redova na koima možemo skinuti te očice). Za tako mali broj očica koje se moraju skinuti općeprihvaćeno pravilo je da se skine po jedna očica svaki pravi red (dakle svaki drugi red je skidanje očica - nikako na rubnoj očici, već uvijek na očici prije ruba ili dvije prije ruba!) U ovom slučaju možemo skinuti 4 puta po 1 očicu svaki 2. red ili 3 puta 1 očicu svaki 2. red i 1 put jednu očicu svaki 4. red.
Uzmimo sada primjer probnog uzorka od 28 očica i 36 redova koji daju veličinu 10 x 10 cm na iglama br 3.25. Mjere nam ostaju iste, samo ćemo smanjiti komotnost ispod pazuha na 4 cm.  Za rukavni izrez moramo skinuti 4.5 cm širine u maksimalno 4 cm visine.  Znači moramo skinuti 13 očica u maksimalno 14 redova. Po pravilu podjele očica na dva dijela, odjednom bismo mogli skinuti 7 očica i ostalih 6 raspodijeliti na preostalih 12 redova, 6 puta skinuti po jednu očicu svaki drugi red. Meni osobno, kada se radi o većem broju očica, koje su k tome rađene tanjim iglama više odgovara oduzimanje očica po pravilu trećina. Tim načinom oduzimanje bi izgledalo ovako: 13 očica se podijeli na trećine 4-5-4 i tako podijeljenim očicama nastoji dobiti dobro raspodijeljena krivulja umjesto prethodno opisane kosine. 4 očice bi se skinule odjednom, sljedećih 5 bi se raspodijelilo na 3 i 2 i zadnja skupina bi se skidala po jedna očica. U praksi bi ta uputa izgledala ovako: skini 4 očice, na svakom drugom redu skidaj jedan puta 3 očice, jedan put 2 očice i 4 puta po jednu očicu. Ako na kockastom papiru nacrtate oba opisana oduzimanja vidjet ćete da po sistemu trećina ispada ljepša krivulja.

Koji način za formiranje krivulje rukavnog izreza ćete odabrati ovisi o vama. Moja preporuka je da na debljim iglama kojima se i inače plete komotnija pletenina odaberete sistem podjele očica na dva dijela, jer je pretpostavka da ćete manje očica trebati skinuti za formiranje izreza. Kod tanjih igala i pletiva koje treba pratiti liniju tijela, kao i većeg broja očica koje se moraju skinuti sa igala, mislim da bolje rezultate daje podjela na trećine.
Bez obzira koju metodu odabrali pravilo je da će početno oduzimanje na rukavu za rukavnu krivulju pratiti oduzimanje za rukavni izrez. Dakle, u prvom primjeru s iglama broj 5 odmah ćemo i na rukavu skinuti 4 očice, dok ćemo u drugom primjeru skinuti 7 očica. U primjeru gdje smo radili trećinsku podjelu na rukavu ćemo ponoviti skidanje u prve dvije trećine rukavnog izreza.

Ima pitanja?
 

 
napisala Roman Tales, 07:37 ¤ Permalink ¤ 0 komentara
eXTReMe Tracker