9. svibnja 2011.
Najavljeni potres

Svega 25 sati nas dijeli od najavljenog potresa, koji bi 11. svibnja trebao sravniti Rim sa zemljom. Nije da takvih razornih potresa ab urbe condita već nije bilo, dovoljno je obići muzej Crypta Balbi (posjetila sam ga ove godine na Dan žena) da jako brzo steknete dojam o razornosti potresa koji su do sada pogodili vječni grad. Ako ih je bilo u prošlosti, nema razloga da se ne dogode i u budućnosti, ali zar baš prekosutra?

Na Internetu priča o potresu u Rimu kruži već mjesecima, razmišljala sam treba li uopće išta napisati na tu temu, ali kada sam vidjela da do bloga stižu i oni koji utipkavaju u tražilice "potres u Rimu 11.5."...  Lani početkom proljeća su najavljivali potres u Napulju, ne znam jesu li najavili i buđenje Vezuva, ali definitivno su uspjeli stvoriti paniku početkom ožujka. Koliko god obožavala nove tehnologije i oduševljavala se mogućnostima koje se otvaraju zahvaljujući najobičnijem clicku, toliko se i čudim onima koji svoje vrijeme troše na stvaranje senzacionalističkih tekstova, po mogućnosti pseudoznanstvenih. Ali, čemu se čuditi kada nam takve priče prodaju i u udarnim TV terminima u kvazi znanstveno-popularnim emisijama tipa "Voyager"? Lik-urednik, koji mi na živce ide čim zine, je reprezentativni primjerak tog kvaziznanstvenog pristupa, koji je u stanju poput žvakaće gume rastezati temu, u ovom slučaju predviđanje potresa u Rimu, gradeći tenziju kod naivnijeg dijela publike, da bi tek nakon posljednjeg bloka reklama rekao da o tim predviđanjima nema nikakvog materijalnog dokaza. Za one koji razumiju jezik, na youtube mogu se naći snimke dotične emisije, prvi dio, drugi i (nebesima hvala) posljednji dio.

Sve najave potresa vrte se oko navodnog predviđanja koje je ostavio u svojim zapisima Bendandi Raffaele, samouki astronom i seizmolog, koji se seizmologijom bavio u slobodno vrijeme, dok se odmarao od svog stvarnog posla drvodjelje. Cijeli njegov lik nastoje prikazati obavijen tajnama, iako mi se čini pretjerivanje kada kažu da su ga našli mrtvoga i da se ne zna od čega je umro. Ako je pacijentu 86 godina ne moraš biti vrhunski medicinski stručnjak da pretpostaviš razlog smrti ... recimo starost? Zašto su uopće počeli ponovno razglabati o nedokazanim teorijama čovjeka koji zapravo nije točno predvidio niti jedan potres i čija teorija se niti retroaktivnom kontrolom nije pokazala točnom, totalna mi je nepoznanica. S druge strane, Nostradamusa svako malo spominju, a daleko duže je pokojni nego Bendandi. Ukratko, Bendandi je smatrao da su potresi posljedica gravitacijskog djelovanja Sunca, planeta i glavnog Zemljinog satelita Mjeseca na tektonske ploče. Pored teorije o potresima, otkrivao je i nove planete koje NASA i svi ti silni sateliti u orbiti i izvan nje još uvijek nisu uspjeli pronaći. No, da ne bude zabune, Bendandi mi je kao lik simpatičan, sanjar koji je možda mogao postati vrhunski istraživač da je imao mogućnost formalnog školovanja, antipatični su mi oni koji na njegovom imenu i navodnim predviđanjima potresa, senzacionalistički podižu gledanost svojim, inače totalno nezanimljivim programima.

Ono što je zanimljivo u širenju ovakvih informacija preko interneta je stvaranje kolektivne psihoze; informacije o potresu su se počele javljati i na mjestima gdje to nikako ne bih očekivala. Dobar dio panike stvorili su korisnici FB, vjerojatno u pauzi dok su nešto lajkali ili hejtali, bavili se svojom farmom ili na neki drugi način kako prosječni korisnik facebooka svakodnevno gubi vrijeme, nerijetko ono radno. Tužno vrijeme je nastupilo kada više nije bitna vjerodostojnost informacije, već je bitnija njena rasprostranjenost, odnosno, badave znanstveni autoriteti navodili činjenice, kada tisuće sa svojih kompjutera koriste socijalne mreže, forume i blogove šireći upravo suprotno. Čitam danas tumačenja talijanskih psihijatara i psihologa zašto se stvara panika i zašto su ljudi skloni povjerovati katastrofičnim predviđanjima. Govore o modernom dobu, izloženosti informacijama koje ne znamo selekcionirati, o sugestibilnim pojedincima,  o utjecaju ekonomske nestabilnosti na psihu pojedinaca, kolektivnoj i individualnoj anksioznosti, a u osnovi svih tumačenja ipak je davno izrečena rečenica oca moderne psihologije W. Jamesa :" Ništa nije toliko apsurdno da ljudi neće povjerovati ako im se dovoljno često ponovi". Nimalo utješno za žrtve trača; na žalost, što više njih ponovi neki trač o vama, taj trač postaje istina samim time što toliko ljudi ponavlja i nadograđuje priču. 

Uskoro se završava 4. sezona "The big bang theory", serije koju redovno pratim na mreži, dan nakon što ju objave na CBS. Za sve ljubitelje katastrofičnih predviđanja kojima nije gubitak vremena tipkati tekstove na teme planeta Nubira, kraja svijeta, Nostradamusa i predviđanja potresa,  Sheldon, Leonard, Raj i Howard su pokazali daleko, daleko zabavniji, kompliciraniji i totalno beskorisni način korištenja interneta. Ako vas i ne nasmiju, barem nikakvu štetu ne čine.

 
napisala Roman Tales, 07:07 ¤ Permalink ¤ 0 komentara
5. svibnja 2011.
Kraj sage o pletenju rukava

Nakon što smo uz pomoć malo matematike riješili pitanje koliko ukupno očica oduzeti na kugli rukava i koliko uopće ista mora biti visoka u cm i redovima, ostaje  nam problem rasporeda oduzimanja očica.

Na primjeru s kojim sam završila prethodni post, trebalo je skinuti 36 očica (s obje strane rukavne kugle) na 73 reda pletiva. Ako podijelimo broj redova s brojem očica, 73:36, samo jedan red nas dijeli od savršeno raspodijeljenog oduzimanja po jednu očicu  svaki drugi red, uglavnom na pravoj strani pletiva. Po nekima je to idealna situacija - dobiti kao rezultat cijeli parni broj (2, 4 ili 6), ali ako ovakvo oduzimanje prenesete na grafički ili kockasti papir, dobit ćete savršenu kosinu na rubovima i oblik trapeza u konačnici, umjesto željenog oblika zvona. Taj oblik možemo postići uz neznatnu korekciju izračuna.

Kao prvo treba uzeti u obzir da na krivulji rukava možemo uočiti točku infrakcije, bez pretjerano detaljne matematičke analize, radi se o točci u kojoj krivulja mijenja smjer. Na ovoj sličici sa stranica Knitty.com plavo je označena točka infrakcije, nakon koje se krivulja penje uz veći nagib (prosječno oko 75 stupnjeva) i manji broj oduzimanja. Oduzimanje je intenzivnije prije te točke i pred vrh krivulje, prije završnog oduzimanja. Da nam rukavna krivulja ne bi na kraju formirala oblik trapeza korekciju možemo napraviti ili prije točke infrakcije ili nekoliko redova prije završnog oduzimanja. Na početku krivulje pored već skinutih očica skinut ćemo još 1 put 2 očice i pred završno oduzimanje 3 puta po 2 očice svaki drugi red. Na taj način korigirali smo krivulju za 8 očica i 8 redova, pa nam ostaje rasporediti 28 očica u 65 redova na sljedeći način:
65:28= 2.32  - moramo napraviti raspored X očica koje ćemo oduzeti svaki 2. red i Y očica koje ćemo skinuti svaki 4 red.
(28 x 4)-65 = 47   47:2= 23 - broj koji nam govori koliko puta ćemo oduzimati po 1 očicu svaki 2 red
28-23=5 - broj koji nam govori koliko puta ćemo oduzimati po 1 očicu svaki 4. red
Raspored ovih očica ovisi o vlastitim preferencijama, ali ako vodimo računa o obliku zvona, onda je najbolje oduzimanje svaki 4. red staviti u sredinu, a oduzimanje svaki drugi red podijeliti na dva dijela. Konačna uputa izgledala bi ovako: oduzeti po 1 očicu svaki 2. red 11 puta, oduzeti po 1 očicu svaki 4. red 5 puta, oduzeti po 1 očicu svaki 2. red 12 puta, nakon čega slijedi završno oduzimanje od 2 očice svaki drugi red 3 puta i preostale oduzeti odjednom. Imate li volje za crtanje koja meni trenutačno nedostaje, prenesite ove upute na grafički papir ili obični kockasti kako biste provjerili oblik rukavne krivulje.

Za slučaj da vam podjela redova i očica daje decimalni broj koji počinje s 3, postupak je identičan, opet ćemo napraviti podjelu za oduzimanje u svakom 2. odnosno 4. redu.  Npr:  65 redova : 18 očica = 3.61
(18 x 4) - 65 = 7   7:2= 3.5  zaokružujemo na 4 očice koje ćemo oduzimati po jednu svaki 2. red
18 - 4 = 14 očica koje ćemo oduzeti po jednu svaki 4. red       

Uzmimo  sada primjer od 56 redova : 13 očica = 4.3 U ovom slučaju napravit ćemo raspored za oduzimanje u svakom 4. i 6. redu.
(13 x 6) - 56 = 22 ;  22 : 2 = 11; dakle oduzimat ćemo po 1 očicu svaki 4. red 11 puta
13 - 11 = 2; oduzimat ćemo po jednu očicu svaki 6. red 2 puta

Iako rjeđe, može se dogoditi i situacija gdje je broj očica koje moramo skinuti veći od broja parnih redova, pa je rezultat dijeljenja manji od 2.  Npr. u 66 redova trebamo skinuti 39 očica što daje rezultat 1.69. Iako neki autori navode da je to prilično rijetka istuacija ipak je moguća i naići će te na taj slučaj kod pletenja muških džempera, kod pletenja za krupnije osobe koje posljedično imaju šire nadlaktice ili kod većine džempera pletenih bogatim aran uzorcima s mnogo pletenica, samo su neke od situacija koje mi padaju na pamet.
Kako nemamo dovoljno redova za skidanje po jednu očicu,  nameće nam se rješenje skid:

66 : 2 = 33 reda koja su nam na raspolaganju za skidanje očica.
39 - 33 = 6 - toliko puta ćemo skinuti po 2 očice svaki 2. red
33 - 6 = 27 - toliko puta ćemo skinuti po 1 očicu svaki 2. red.

Nakon čitanja ovih uputa lako je moguće da vam se sve učini prekompliciranim, koliko god se ja trudila objasniti nije rečeno da sam u tome i uspjela. No, kao i sa svakim računanjem, obično sve "sjedne" na svoje mjesto u trenutku kada sami uzmete olovku i papir i na vlastitom primjeru pokušate napraviti izračun.  Iako sada sigurno tako ne djeluje, za računanje vam neće trebati više od 15-tak minuta, a jednom usvojeni postupak daje vam neograničenu slobodu prilagodbe bilo kojeg modela vlastitim mjerama i predivu. Po meni, to je najbolji razlog da se netko uhvati u koštac s računanjem, ali ništa manje nije važno ni svođenje mogućnosti pogreške u kroju na minimum planiranjem rukavne krivulje, što vam uvelike olakšava posao u finalnoj fazi rada kada opletene komade treba šivanjem spojiti u cjelinu.

Voljela bih da se mogu pohvaliti da su tekstovi o krojenju pletenih rukava rezultat 26 godina vlastitih pokušaja i pogrešaka u pletenju, ali napisani su uz pomoć sljedećih tekstova:
1. P. Allen:"Set - in- sleeves, a love affair" u rubrici Beyond the basics : designer secrets, Interweave Knits, fall 2007.
2. J. Wilson: "Thinking beyond the pattern, Ravellings on the knitted sleeve, part I-III, Knitty.com
3. D. Newton:"Designing knitweare"
4. Michelson, Davis: "The knitter's guide to sweater design"

 

 
napisala Roman Tales, 07:33 ¤ Permalink ¤ 0 komentara
eXTReMe Tracker