20. travnja 2012.
Što s Oxidijom?

... pitanje je koje me mučilo skoro godinu dana.

Svake godine kada idemo na sajam vina u Veronu, kako je u to vrijeme nemoguće naći smještaj, ne samo u gradu, već ni u bližoj i daljoj okolici, mi uobičajeno boravimo u Padovi. Od Padove do Verone nije nikakav problem putovati vlakom, a po gradu ionako imaju organizirane autobuse za sajam, uz zabranu prometovanja osobnim vozilima.  Lanjsku posjetu sajmu iskoristila sam i za posjetu tvorničkoj trgovini ISPE u neporednoj blizini Padove. Pored vune koju sam kupila za sebe, po izričitoj želji mlade magistrice enologije i preciznog vinogradarstva, kupila sam i Oxidiju, 100% merino vunu boje čokolade za još jedan model iz lanjskog zimskog kataloga "Danny Rose" koji joj se dopao. Po trgovinama sam proučavala slične modele i uglavnom ostajala razočarana što nisu bili "double-faced", a pletenice s krive strane nisu ništa drugo nego kvrgave nakupine krivih očica. Nije mi bio nikakav problem isplesti pletenicu koja će biti identična s prave i krive strane, koliko sam htjela izbjeći bezličnu formu koju takvi modeli imaju.  Konačno sam početkom godine donijela odluku da se uhvatim u koštac s tom vunom i nakon opletenog probnog uzorka ponovno sve ostavila  dok ne odlučim kako dalje. Problem je što jednostavno ne volim plesti ono što nije moj izbor, nekako me previše podsjeća na period "mršavih krava" kada sam plela za novac i kada mi se to toliko zamjerilo da godinama poslije nisam htjela primiti igle u ruke. Problem mi je bila i vuna, radi boje i radi debljine; niti volim takvu smeđu boju, niti sam ikada voljela raditi s debelim nitima na debelim iglama (o iglama nekom drugom prilikom). No, vunu sam kupila, kopiju modela iz kataloga sam obećala i rješenje sam konačno pronašla na Ravelryju. Istog trenutka kada sam došla do modela "opposite pole" mlade kreatorice J. Locatelli kreditna kartica je bila u upotrebi.


Loše vrijeme za blagdane, ako i nije bilo pogodno za boravak vani, ispalo je idealno za pletenje, tako da sam relativno brzo stigla do  rukava i porazne činjenice da mi nedostaje vune. Uslijedilo je panično telefoniranje u Padovu, gdje su srećom imali na raspolaganju nekoliko štrenica tražene vune i ljubazno ih stavili sa strane do našeg povratka u Italiju. Da bih izbjegla vidljivi prijelaz na nove štrenice koje nisu bile iste serije kao one kupljene lani,  tehnikom filcanja spojeva spajala sam staru vunu s novom (sa stare vune sam odrezala oko 4 metra, na rez spojila novu vunu, odsjekla nakon jednog metra i spojila ponovno staru vunu, nakon još jednog metra ponovno sjekla i spojila novu vunu itd.)


Kardigan je neki dan dovršen, ali tek s naručenom kopčom bit će u potpunosti spreman za nošenje.
 

 
napisala Roman Tales, 22:30 ¤ Permalink ¤


0 Comments:


Objavi komentar

~ back home
eXTReMe Tracker