18. veljače 2013.
Downton Abbey
Kada sam počela pratiti prvu sezonu "Downton abbey" kasnila sam svega tjedan dana za britanskom premijerom. Obzirom da sam već objavila svoju ljubav prema kostimiranim dramama, najave te serije na forumu gdje se obično informiram o novim programima, nisam mogla ignorirati. Poznata imena i scenarist Julian Fellowes unaprijed su bili garancija za dobru zabavu. I priznajem, prva sezona me zabavila, sa zadovoljstvom sam svaki ponedjeljak kontrolirala postavljene linkove i tražila najbolju vezu da i ja odgledam novu epizodu.
Prva sezona  je započela potonućem Titanica i smrću Patricka, bratića Lorda Crawleya Earla od Granthama, sigurnog nasljednika imanja i potencijalnog muža njegove najstarije kćeri. Drama je mogla početi i započela je u velikom stilu, od gay poljupca footmana Thomasa i njegovog plemenitaškog ljubavnika do turskog diplomate koji umire u krevetu najstarije lordove kćeri lady Mary.  Svi likovi Downtona jednako su važni i ravnopravno su sudjelovali u drami, teško da itko može reći da je ijedan od tih likova bio dosadan ili loše profiliran. Fellowes je i likovima posluge dao dovoljno prostora da se dopadnu publici, od uštogljenog butlera Carsona koji Lordovu obitelj doživljava kao svoju, do Thomasa i O'Brianove koji jesu posluga, ali nisu servilni, rade ono što moraju, ali više uživaju u čik-pauzi vani. Vjerojatno idem protiv struje, ali meni su njih dvoje bili najrealniji i najsimpatičniji u svojoj zločestoći,  jer sva ta posluga je u stvarnom svijetu itekako teško radila za svoj kruh, a zadaća im je bila raditi i biti neprimjetni, nešto poput komada namještaja. Pored toga, od posluge se očekivala nekakva superiorna moralnost i čednost, dok se gospodi i previše toga progledavalo kroz prste. U cijeloj prvoj sezoni, jedino što mi je bilo neuvjerljivo je pismo sednje kćeri lady Edith kojom tursku ambasadu obavještava kako im je diplomat preminuo u  krevetu njene neudate sestre i time joj zauvijek narušava reputaciju. Teško mi je povjerovati da itko toliko mrzi vlastitu sestru, a još teže da bi samo tako dovela u pitanje ugled i čast cijele obitelji. Teško je bilo i povjerovati da lady Cora samo tako izgubi trudnoću jer se posklizne na sapun dok izlazi iz kade, pa nije pala s vrha stepenica, već s maksimalno pola metra visine, ali ajde... ne bi bilo drame da je uspjela roditi muškog nasljednika. No, unatoč svemu, prva sezona je bila više nego gledljiva, čak i ako glavni muški likovi nisu bili uobičajene karamele za oči ... osim Rob James-Colliera (Thomas). O ulozi Dame Meggie Smith već su romane napisali, njeni snobistički ispadi su uglavnom dočekivani sa simpatijama, iako na granicama  uvrede, izricala ih je s nevinim izrazom lica, kao da  izriče općepoznate istine. Lik Penelope Wilton (mama Matthewa Crawleya) srećom je vrlo uspješno parirao njenim ispadima, davajući potrebnu ravnotežu gdje pripradnica novog građanskog sloja zna i ne boji se vratiti istom mjerom.
U drugoj sezoni, nakon planetarnog uspjeha prve,  Downton tone u sapuničarske vode. Neću reći da nije bilo gledljivo, ali previše je sapuničarskih elemenata, od rođaka koji je navodno preživio Titanic, ali izgubio pamćenje, pa se nije mogao javiti, do čudesnog dizanja iz invalidskih kolica Matthewa Crawleya i tako prigodnog Lavinijinog umiranja od španjolske gripe. Fellowes uklanja sve moguće prepreke ispred Mary i Matthewa i sezona završava sa saharinskom scenom prosidbe na snijegu ... taman su preživjeli sezonu najgore gripe u povijesti čovječanstva, a ona na cičoj zimi i snijegu u haljinici bez rukava ... valjda sam trebala vjerovati da ju ljubav grije. Nakon blijedog dojma koji je na mene ostavila druga sezona, nikako se nisam uspjela nakaniti odgledati i treću sezonu, ali onda sam ipak odlučila vidjeti nije li se situacija popravila. Nije!
Većina je u trećoj sezoni ostala razočarana radi smrti lady Sybil, dok se meni njena smrt činila logičnom. S tim likom Fellowes više ništa nije mogao učiniti,najmanje je mogao nastaviti piliati s irskim revolucionarizmom i marksističkim pogledima zeta šofera. Daleko je jednostavnije bilo usmrtiti Sybil i nakon njene smrti pripitomiti revolucionarnog Irca, koji se uključio u upravljanje imanjem i naučio koristiti sav beštek na stolu. Sybil koja je u drugoj sezoni zavrnula rukave i počela raditi kao medicinska sestra s ranjenicima, koja je bila najemancipiranija od svih sestara, pomagala sluškinji da nađe i bolje plaćeni posao sekretarice, udajom za šofera doživljava totalnu transformaciju i pretvara se u poslušnu ženicu, koja slijepo slijedi muža, čak i ako ne dijeli njegove političke ideje. Neuvjerljivo i nepošteno prema simpatičnom liku iz prve dvije sezone. Taman ako je glumica i najavljivala da hoće napustiti seriju, lik joj je Fellowes ubio i bez preeklampsije.
Jednako tako i Matthewa je ubio i prije kraja. Scene između njega i Mary bile su strastvene koliko i štajaznam ...scene oplodnje vinogradarskih puževa ... On veli "I love you, so much", ona odgovara "I know dear" ?! MIslim, pa u prvoj sezoni joj je Turčin umro u krevetu, tokom seksa, a sada kada se konačno udala iz ljubavi, ni traga nekim jačim emocijama, nekom zajedništvu mladog tek vjenčanog para. Ona  njena rečenica kada njihv dvoje   u naručju drže novorođenog sina "Downton ima nasljednika, mi smo obavili svoju dužnost" bila je takav hladni tuš da sam scenu kad je Matthew poginuo dočekala kao olakšanje, riješio se jadnik hladne i proračunate sebičnjakinje.
Mogla bih sada još cijele romane napisati o dvoličnosti onog vremena, s osvrtom na priču Ethel koja iskorištena i izbačena iz Downtona završi u prostituciji i onda se još netko u Downtonu usudi prigovarati njenom moralu? Kapa dolje gospođi Crawley, jedinoj osobi koja je cijelo vrijeme s obje noge na zemlji i nastoji učiniti nešto korisno ili barem korisnije od plesnog domjenka ili lova na kopitare ili nadasve važnog kriket turnira.
Kroz cijelu treću sezonu provlači se priča o financijskom spašavanju Downtona. Način na koji Matthew dolazi do novaca opet je sapuničarski element u punom sjaju, malo moralnih dilema, Maryino bla-bla-truć-truć "da me voliš", "nisi na našoj strani" i naravno uzima nasljedstvo od Lavinijinog oca. No, mislim da ovaj post uopće ne bih ni pisala da nisam pročitala interview s Julianom Fellowesom u Vanity fairu iz 12 mjeseca lani. Veli Fellowes da je lik Lorda Crawleya Earla od Granthama pisao upravo za Bonnevillea, koji po njemu "jedini kao glumac može pristojnost učiniti zanimljivom". Nemam ništa protiv Bonnevillea kao glumca, ali reći za Lorda Crawleya da je pristojni gentleman i da autor taj lik vidi kao nekakvi primjer dobroćudnosti i pristojnosti, po meni je teška negacija stvarnosti.  Lord Robert u prvoj sezoni je dobroćudni mlakonja kojem je u životu najveći problem što nije uspio Downtonu dati muškog nasljednika, unatoč velikoj "žrtvi" vjenčanja s bogatom američkom nasljednicom, koja je k tome,o sudbo kleta, i lijepa.  Siromah se tek nakon godine braka zaljubio u svoju ženu. U drugoj sezoni, prešetavao se u uniformi po imanju pogleda uprtog u daljinu, nesretan što ne može na frontu i on. Nesreću je nastojao odagnati zavodeći jednu od sobarica, ali se ipak na vrijeme predomislio. Za ugled njegove kćeri više brige je pokazalo kućno osoblje od njega. No, tokom treće sezone mi je totalno ispilao živce jer se ispostavilo da nije ništa drugo nego najobičniji parazit koji je uspio totalno raspiskati novce koje je dobio u miraz na upravljanje, bez imalo smisla za upravljanje imanjem, kojem je najveća briga kako oformiti kriket ekipu i pobijediti protiv ekipe sela, loviti jelene i istovremeno se doživljavati superiornim u svakom pogledu jer ipak je on lord ... jedino korisno što je napravio u cijeloj sezoni je to što je spasio Thomasa od zatvora nakon optužbi za nemoralno ponašanje.
Sve u svemu, mogla bih još toga natipkati o Downtonu, ali cijela treća sezona je teško razočaranje, toliko da ne vrijedi trošiti riječi. Protiv glumaca ne mogu ništa reći, kao i uvijek svi su solidno odradili svoj posao, većina uživa u planetarnoj popularnosti koju im je donio Downton, a snimanje četvrte sezone uskoro započinje.  Jesam junkie kostimiranih drama, ali sasvim je neizvjesno hoću li pratiti četvrtu sezonu ...
 
napisala Roman Tales, 23:29 ¤ Permalink ¤


1 Comments:


  • 21. svibnja 2013. u 03:17, Anonymous Anonimno

    Mi sad upravo gledamo treću sezonu. I moj interes za seriju sve više kopni... da, likovi gube realnost i mogu se složiti sa svime što si rekla ( barem do onog mjesta do kojeg smo mi stigli u seriji. Šteta. I da, drago mi je da je blog opet tu. Yasmin

     

Objavi komentar

~ back home
eXTReMe Tracker