12. travnja 2013.
Pravda nije slijepa ... ima različitu dioptriju!
Ne znam dešava li se i drugima, ali mene ponekad kada pročitam nešto što me duboko uznemiri, danima ne napušta neki čudan osjećaj nelagode. Tema koja me uznemirila prvenstveno je vrlo delikatna i mišljenja su vrlo podijeljena, uglavnom se radi o isključivim stavovima, ili si za ili si protiv, nema između. Dakle, radi se o majčinstvu u godinama primjerenim za zabavu s unucima, ne s djecom, dobi iznad 50 godina kada je većina žena na pragu menopauze, ako već i nije u istoj. Ovaj post, ovaj puta nema namjeru raspravljati za ili protiv takvih trudnoća; za priču koja slijedi, posve je nebitno što ja mislim o trudnoćama nakon 50. godine života ili onima prije te dobi.
Italija je država u kojoj se neki vrlo važni zakoni donose pod utjecajem Vaticana koji nam je u dvorištu. Tako, za primjer, u Italiji možete dobiti razvod, ali tek nakon 3 godine na sudu ovjerenog odvojenog života, a obzirom na sporost sudova i općenito veliku birokraciju, nerijetko za sasvim obični sporazumni razvod treba 4-5 godina. Što to donosi kao posljedicu bolje je ne započinjati jer je tema za posve drugi post. Za slučaj bračne neplodnosti kada se morate obratiti medicini za pomoć do željenog djeteta, u Italiji je, ponovno zahvaljujući utjecaju Vaticana i dvoličnih političara, izglasan zakon koji dodatno otežava život parovima koji žele postati roditelji i smanjuje uspješnost postupka, vrlo slično zakonu izglasanom u Hrvatskoj kad je ministar zdravstva bio onaj antipatični Ličanin. No, Italija ne bi bila Italija da istovremeno nemate i onih koji čine sve da zakone zaobiđu, u što širem luku, a kada te zakone zaobiđu, oni koji zakone trebaju provoditi ne odnose se na jednaki način prema svim kršiteljima.
Talijanski zakon zabranjuje potpomognutu oplodnju sa doniranim jajnim stanicama, pa ako žena iz bilo kojeg razloga nema svojih jajnih stanica, po zakonu ne može biti majka. No, takvim ženama nitko ne brani da odu u inozemstvo i tamo ostvare svoj san o majčinstvu. Najpopularnije destinacije za taj postupak su Češka i Španjolska, a za one dubljeg džepa USA, gdje mogu u katalogu odabrati davateljicu jajnih stanica, navodno su posebno na cijeni studentice s Vassara. Nerijetko za takvim vidom umjetne oplodnje posežu žene koje su prošle 45. i 50. godinu života jer zdrave i mlade jajne stanice značajno povećavaju postotak uspješnosti postupka.

Jedan bračni par iz okolice Torina je upravo u Češkoj ostvario svoj san o roditeljstvu, ali nakon rođenja njihove male Rose, nisu dalje živjeli sretno i zadovoljno, već se pokrenula nevjerojatna pravna bitka još uvijek neizvjesnog ishoda. Mama male Ruže imala je 56 godina kada je postala mama, dok je njen tata imao dičnih 70. Dijete je imalo jedva mjesec dana kada im je oduzeto i nakon 2 godine sudovanja dijete je sud u Torinu proglasio podobnim za usvajanje jer su njeni roditelji prestari da budu roditelji! Meni je trenutačno pao na pamet jedan slučaj o kojem sam čitala davnih godina u jednoj od tiskovina bivše nam države, gdje je jedna žena s 57 ili 58 godina u nekom selu u Srbiji rodila blizance i sirota nije znala šta da radi od sramote, jer imala je odraslog sina i unučad i u tim godinama najmanje je mislila da može ostati trudna. Takvi slučajevi su rijetki, ali dešavaju se. Sjećam se i jedne mame u dječjoj bolnici na Kantridi prije 30 godina, koja je dovela svog sina na pregled, također rođenog dobrano nakon njenog 50. rođendana, začetog na posve prirodan, tradicionalni način. Spomenutom talijanskom bračnom paru dijete je oduzeto jedino i isključivo radi njihovih godina, a možda i radi kršenja zakona? I upravo ta mogućnost da je njima oduzeto dijete radi kršenja zakona mene užasno uzrujava i ispunjava bijesom na licemjerje u ovoj zemlji.
 Iste te godine, kada je ta gospođa u okolici Torina rodila svoju curicu u 56. godini života, nakon što je zadnjih 20 godina pokušavala i s potpomognutom oplodnjom i s usvojenjem, za koje su ih redovno odbijali, mama je postala i poznata talijanska pjevačica Gianna Nannini, također s 56 godina. Ali, dok su ovoj ženi koja je u sretnom braku od 1990. godine na vrata pokucali karabinijeri i odnijeli joj iz naručja curicu 35 dana staru, neudata Gianna je osvanula po svim novinama sa svojom Penelopom, koja nije bila rezultat ljubavi s djetetovim ocem, već jednako tako medicinski potpomognute oplodnje. Nitko joj nije osporio pravo na majčinstvo, pravo na izbor i sva ona prava koja je u svojim izjavama navodila. Nije li i ona prekršila zakon?

Kada je lani u listopadu izašla vijest da je spomenutom bračnom paru iz Torina dijete definitivno oduzeto, nakon 2 godine sudovanja i neće im biti vraćeno, već da je dapače, pokrenuta procedura da se dijete da na usvajanje, pored živih roditelja, čija je jedina mana dob (nemaju niti problema s novcima niti su na ulici), novine i TV emisije za zabavu širokih masa, počeli su puniti pričom o budućem majčinstvu plesačice Carmen Russo i njenog muža. S jedne strane tragična priča bračnog para koji je prestar po mišljenju suda u Torinu da brine o svom djetetu, a s druge aplauzi za Carmen koja sa svoje 53 godine nije bila značajno mlađa od spomenute Torinjanke ili Gianne Nannini. Da sve skupa bude još bizarnije, Suprug Carmen Russo nije mlađahni baletan, već je i on godinama blizak tati iz Torina koji je prestar da bude tata.

I dok se sud u Torinu brine da mala Ruža ne ostane siroče kod starih roditelja koji bi valjda svakog časa mogli umrijeti, malu Mariju kojoj je mama Carmen Russo nitko ne štiti. Nitko se ne pita zašto se to dijete otkako je rođeno prošetava pred TV kamerama, poput malog, ali ovaj put itekako stvarnog Trumana? Možda ću se ogriješiti o gospođu Russo, možda je ona divna majka u privatnosti svoga doma, ali kada ih svako malo ugledam na televiziji vidim dvoje ljudi bolesno željnih pažnje i svjetlosti reflektora koji prošetavaju s tim djetetom kao s novim modnim dodatkom. Zahvaljujući njihovim izjavama javnost je saznala da su čak dvije (!) godine pokušavali doći do djeteta i konačno im je to uspjelo u Miamiju. Nekada su žene oko 50. godine posjećivale plastične kirurge s ciljem da naprave prvi lifting i ostanu u poslu na televiziji ili estradi. Danas, dijete u naručju daleko bolje svjedoči o mladosti od bilo kojeg liftinga. U carstvu licemjerja kojeg svakodnevno imam priliku vidjeti, dovoljno je potegnuti priču o Međugorju i Božjem daru, posvećenost Djevici Mariji i "veliku" pobožnost, pa da publika u studiju oduševljeno krene aplaudirati... a ja se s gorčinom pitam:" Gdje je podrška za bračni par iz Torina, onaj s početka priče, koji je po odluci suda prestar za roditeljstvo?"


 
napisala Roman Tales, 12:30 ¤ Permalink ¤ 7 komentara
eXTReMe Tracker